Mnogi drugovi su izgubili vezu, ali ponekad se sudbina zna poigrati s njima. Priča o običnim malim ljudima koji su primorani da uzmu oružje kako bi se branili u vihoru rata je strašnija i uzbudljivija od bilo koje knjige ili filma. Jedna takva priča dolazi sa druge strane Drine, Aleksandar koji je naišao na Zlatka, koji je veliki deo svoje mladosti proveo u vojsci sa Aleksandrovim ocem, uključujući i dan njegovog rođenja.
Mladić iz Republike Srpske Aleksandar je u maju na Tviteru podijelio priču o svom svakodnevnom životu u kojoj su on i saborac njegovog oca Radenka Zlatko bili glavni akteri. U emotivnoj priči koja je korisnike Twittera razveselila i rasplakala, opisao je detalje razgovora i zaključio jedno – život je čudo. Donosimo vam cijelu priču:
“Dokle zemljače, idem do vodovoda? -Može, hvala! -Ja sam Zlatko Miletić Biba. -Ja sam Aleksandar. Upadaj. -Geometar u penziji, bio računaš haubičarima u VRS. -Znaš li mi ćaću možda, Radenko Branković, bio na haubicama? -Vuk?! Vučina?! Ti si sin od Vučine?”.” Auh, momče kako smo se mi napili kad si se ti rodio! Sećam se da sam tada svirao gitaru a da je Vučina na kartonu od kutije cigara napisao pesmu i preko Đakića je poslao ženi u Banjaluku. Imao sam to na VHS-u negde. Sad imam nekoliko fotografija.”-rekao mu je Aleksandar pa su na kraju razmjenili brojeve kako bi se nastaili posjećivati.
