Slavna glumica Odri Hepbern rođena je u Belgiji 4. maja 1929. godine kao jedino dete baronice Ele van Hemstre i engleskog bankara Džozefa Viktora Enthonija Rastona. Nju su od naranijeg djetinjstva učili bontonu, a majka joj je uvijek govorila da njeno najjače oružje treba da bude ženstvenost i njen prelijepi osmijeh. Zato i nije nikakvo čudo što je ona jedno vrijeme važila za najljepšu ženu na svijetu i najvećih dama svoga vremena, te je bila stekla i epitet svjetske dive. Njeni roditelji su se bili razveli kada je imala samo šest godina, a otac koji je bio nacistički simpatizer je tada napustio porodičnu kuću. Odri je često isticala da joj je taj događaj bio jedan od natraumatičnijih u životu, ali da nakon toga nije prestala da traži oca, te je na kraju u tome i uspjela, našla ga u Dablinu, teško bolesnog, pa mu je do kraja njegovog života slala novčanu pomoć, a o tome je svojevremno novinarima rekla i ovo:

” Odlazak roditelja podnijela sam veoma teško. Tata nas je napustio 1935. godine, a mama mi je tada objasnila da je on otišao na put i da ne vjeruje da će se ikada vratiti. Ubrzo je počeo rat i ja sam brinula da li je dobro i da li je uopšte živ. Svakog dana sam mu pisala pisma o svemu, ali moja majka ih nikada nije slala jer ni ona nije znala gdje je. Dan za danom učila sam da živim bez oca, ali sam postala ljubomorna na ostale djevojčice koje su imale tatu. Kada se rat završio, u meni se rodila ogromna radoznalost za koju do tada nisam ni znala da je imam. Preko Crvenog krsta saznala sam da živi u Irskoj, ali mi je trebalo još mnogo godina kako bih se odvažila da mu ponovo napišem pismo. Kada se to dogodilo, s 25 godina bila sam dovoljno zrela i shvatila sam da to što je otišao ne znači da me ne voli. Skupila sam snagu i posjetila ga. Nikada ga nisam mriela jer je moja majka uvijek o njemu govorila pozitivno i zbog toga sam joj bila beskrajno zahvalna” 

Kada je počela Njemačka okupacije europe, ona se sa majkom preselila u Norvešku, jer su mislile da će tamo da budu sigurne, te je tu Odri počela i da pohađa školu baleta. Tu se i razbolila od anemije, a kako su živjeli u trošnom stanu, tu se slavna glumica prvi puta susrela i sa patnjom, pa je poslije postala veliki borac za ljudska prava.

Ostatak teksta pročitajte OVDJE

Preporučeno