Desetljećima su vrijedno radili, štedjeli novac i na kraju sve svoje bogatstvo vratili u svoj rodni kraj, svoje selo Dragine. Radnici migranti uživaju u luksuzu i ne postoji ništa što se novcem ne može kupiti.
Nalazi se između Šapca i Valjeva i poznato je po tome što trećinu stanovništva čine strani radnici koji su godinama radili u Austriji, Italiji i Njemačkoj i gotovo sva sredstva ulažu u domove u matičnim zemljama. .
Većina kuća u Draginju građena je od bijelog kamena. Gipsani ukrasi u obliku lavova, konja, labudova i sokola na pročelju daju selu identitet. Međutim, mještani kažu da ova estetika polako postaje zastarjela. Većina njih odustala je od ukrasa u korist Louis Vuitton zavjesa, Versace pločica i kuhinjskih potrepština, brendiranih sofa, ogledala i ormara, piše Mondo.
Mještani su otvorili svoje domove novinarima, pokazujući namještaj koji su godinama radili u inozemstvu. Tko god prolazi kroz ovo selo u gradu Kochereva mora zastati i bolje razgledati niz kuća od kojih većina ima nekoliko stotina četvornih metara i ima veliko dvorište ograđeno visokom ogradom.
Slanana Damjanovich, koja ovdje radi kao dadilja, odvela je novinara u obilazak nekih kuća, među kojima su većinom bile starije žene, a ostali članovi obitelji bili su u Beču.
– Prije nekoliko desetljeća seoski romski koordinator sagradio je prvu kuću s ornamentima i gipsanim lavovima. Nakon toga su svi počeli graditi takvu kuću. Sada skidaju bijeli kamen i stavljaju ga na fasadu, najpopularniji je onaj sjajni, kad kuća svjetluca na suncu. U ogradu od kovanog željeza uloženo je mnogo novca, a po ogradi je uloženo 15.000 eura. Uglavnom se voze džipovi “mercedes” i “bmv”. Najvažnije je imati brendirane zavjese, pločice i namještaj. Iako dolaze samo deset dana u godini, žele bazen u dvorištu. Sve su donesene iz Austrije i nisu jeftine. Žele znati što rade – kaže Slađana.
Vremena su se promijenila i Rimu više nije u interesu kićenje u zlatu, već skupi ormari renomiranih svjetskih kompanija. Slađana je rekla da kada se nosi nakit treba da bude od bijelog zlata.
– Vole originalne tenisice, košulje i majice umjesto da ih kite zlatom kao nekada. Puno se ulaže u kuće, a ima kuća koje imaju majstore koji non stop nešto rade, bilo ljeto ili zima, a oni ih usmjeravaju preko telefona iz Beča. Neke kuće zahtijevam čišćenje, a potrebno mi je tri ili četiri dana da završim čišćenje. Na katu imaju četiri sobe, kupaonicu, otvoreni prostor za biljar, au prizemlju pet soba i otvoreni prostor. Ima tri kupatila, jedno je u suterenu pa se mogu tuširati dole dok vani obavljaju poslove, a uvijek uđu da čiste, kaže Slađana Damjanović.
No, sve je to do prije nekoliko godina bilo daleko manje “bogato” nego što je bilo, potvrđuje Slađana. Kako je rekao, sve se manje ljudi vraća u Dragigne i manje se novca ulaže. Ostatak FOTOGRAFIJA pogledajte OVDJE
