Svi se mi, nekako s proljeća, valjda iz straha da nam se opet ne ponove, sjetimo strašnih poplava koje su bile u našim krajevima 2014. godine Svi se sjećamo tragičnih scena, uplašenih ljudi, suza, sjećamo se prihvatnih centara kako u Srbiji tako i u regiji. tada su do svih nas dolazile strašne priče i ispovijesti, ljudi su plakali zajedno sa unesrećenima, a svi smo bili užasnuti poplavljenim gradovima, selima, ulicama, kućama, zgradama. Tako su na ulicama Obrenovca umjesto auta bili spasilački čamci, a u tim veoma potresnim danima mnoge je dirnula ispovijest Slobodana Nedeljkovića Džambe, koji je tada imao 25 godina, iz Obrenovca. On je tada novinarima bio rekao:

” Kad je počela poplava, suprugu i dvogodišnjeg sina odveo sam kod tasta u Veliko Polje jer sam vjerovao da su tamo bezbjedni. Međutim, ubrzo mi je tast javio da je voda brzo narasla i da su morali da se popnu na krov. On je u jednom trenutku sišao u kuću po ćebe i, kad se vratio, moje žene i sina više nije bilo”. Nakon toga je, kako je rekao, bio otišao u Beograd, gdje je obišao sva prihvatilišta dok je tražio suprugu i sina:

” Nažalost, nisam ih našao i moram da se pomirim s tim da sam drugi put u životu izgubio sve. Ne mogu da vam opišem kako se osjećam. Ostao sam bez svega što sam volio. Kad se ovo završi, prijaviti ću se u vojsku i spasavati ću ljude gdje god to bude potrebno, jer ću jedino tako svom životu dati neki smisao” – govorio je Džambo za medije tada za medije koji su otkrili kako je on iz  obrenovačkog naselja Šljivice, da je došao 1999. godine u Obrenovac kao izbjeglica s Kosova i Metohije, gdje su mu Albanci, kako je rekao, pobili cijelu porodicu.

Ostatak teksta pročitajte OVDJE

 

Preporučeno