Iako je smrt sastavni dio života i sve nas čeka prije ili kasnije veliki broj ljudi ne može da se suoči sa ovom činjenicom i boji se umiranja. Razlog za to je što nije poznato da li je to uistinu kraj ili postoji i život poslije života kako nas to uče religije a naučnici su pokušali da odgonetnu šta se dešava sa čovjekom u trenutku kada umire i na koji način tada naš mozak funkcioniše.
Glavno pitanje koje se postavlja je da li je čovjek koji umire svjestan da je to njegov kraj a doktor Patrik Stil je rekao da je umiranje jedinstveno iskustvo za svakog pojedinca i da postoji mnogo fizioloških promjena koje utiču na ovaj proces,. Pri tome misli na to kakva je osoba kao ličnost, od kakve bolesti umire da li je imao podršku porodice i slično.
Ipak postoje neke fiziološke pormjene koje su jedinstvene i koje se dešavaju svim umirućima kao što je na primjer disanje koje ponekad pred samu smrt može biti usporeno ili ubrzano a u posljednjim danima života postoje dugi razmaci između dva udisaja. Također pred kraj života disanje može postati i bučno što je uznemirujuće za ljude oko osobe koja umire. Jedno istraživanje koje je objavljeno u Frontiers in Aging Neuroscience je pokazalo da ljudski mozak ostaje aktivan i u momentu smrti a možda i nakon njega.
Naime jednom pacijentu koji je imao epilepsiju je priključen EEG i on je u tom moemntu doživio i srčani udar i preminuo je a aparat je zabilježio aktivnost koja je slična sanjanju ili meditaciji. Doktor Zemar koji je vodio ovu studiju je rekao da iako naši voljeni imaju zatvorene oči i spremni su da nas napuste, njihov mozak možda ponavlja neke od najljepših trenutaka koje su doživjeli u životu.