Fenomen smrti stoljećima plijeni zanimanje znanstvenika, a istraživanje složenih procesa koji se odvijaju u trenutku prijelaza i dalje je tema temeljitog proučavanja.
U određenim slučajevima osjećamo grižnju savjesti zbog izbora kojima smo mogli pristupiti drugačije, prepoznajući da bi nam život mogao biti obogaćen većim zadovoljstvom i srećom da smo se odlučili za drugačije putove. Ova konačna stvarnost je univerzalna istina, kao što je pokazao dr. Jaime Hallenbeck, liječnik iz Sjedinjenih Država koji je opsežno proučavao proces umiranja i iznio svoje uvide o slijedu smrti.
U ranoj fazi, ritam disanja doživljava dosljedne nizove promjena, naizmjence između dubokih i plitkih udisaja, dok varira u tempu od brzog do sporog.
Kako se približavamo kraju, ritam našeg disanja postupno se smanjuje, prelazeći u pliće stanje.
Naposljetku, ciklus će se zaključiti, što će dovesti do konačnog izdisaja. Ubrzo nakon toga, srce će prestati ritmički kucati zbog nedostatka kisika.
Primjetno smanjenje apetita promatra se kao jedan od pokazatelja kada tijelo započinje svoj proces gašenja. Ova instinktivna reakcija javlja se kao odgovor na smanjenu potrebu za energijom. Nije neuobičajeno vidjeti drage osobe kako odbijaju hranu, konzumiraju manje količine ili pokazuju nedostatak interesa za prethodno omiljene obroke.
Prema “Msn”, glavni razlog smanjenog apetita su smanjene potrebe tijela za energijom. Iako može biti izazovno prepoznati, nuditi utjehu umjesto pritiska za hranom može se pokazati korisnim tijekom ove faze.
Sve veći umor praćen naknadnom potrebom za daljnjim odmorom.
Tijekom završnih faza života, pojedinci se često susreću s dubokim umorom, posvećujući značajan dio svog vremena odmoru. Ovaj povećani zahtjev za snom služi kao tjelesni mehanizam za očuvanje energije neophodne za kritične funkcije. Nije neuobičajeno da oni koji se približavaju kraju života dožive produljeno trajanje sna i naiđu na izazove u probuđivanju iz sna.
U ovoj fazi dubokog sna očito je da tijelo raspoređuje svoje konačne rezerve energije vitalnim organima. Imperativ je osigurati da cijenjena osoba dobije nesmetan odmor i osjećaj pomlađivanja, jer će to pomoći u održavanju vitalnosti za najiznimnija iskustva.
Odabir povlačenja iz društvenih angažmana i interakcija predstavlja čin izolacije. Suočeni sa sigurnošću vlastite smrtnosti, pojedinci često pokazuju intrinzičnu sklonost povlačenju iz društvenih interakcija. Možda će više vremena radije provoditi u samoći ili pokazati smanjeni interes za razgovor. Ovo povlačenje djeluje kao prirodni aspekt završnih faza života, predstavljajući duboku promjenu osobnih prioriteta.
Iako takvo ponašanje može biti uznemirujuće za one koji su u neposrednoj blizini, bitno je prepoznati da ono ne mora nužno značiti problematičnu vezu. Umjesto toga, ovo ponašanje služi kao sredstvo za pojedince koji se približavaju kraju života da sačuvaju svoju energiju i upravljaju emocionalnim aspektima povezanim sa smrću.
Način na koji udišemo i izdišemo prolazi kroz transformaciju.
Tijekom završnih faza života kod pojedinaca mogu postati očite promjene u obrascima disanja. Takve se promjene mogu manifestirati kao nepravilno disanje, produljeni intervali između udisaja ili plitko disanje. Fenomen koji se često primjećuje poznat je kao “Cheyne-Stokes” disanje, karakteriziran brzim udisajima isprekidanim intervalima apneje.
Promjene primijećene u obrascima disanja tijekom procesa umiranja mogu se pripisati smanjenoj potrebi tijela za kisikom, uz smanjenu stimulaciju mozga koja je posljedica respiratornih funkcija. Iako ti obrasci mogu djelovati uznemirujuće, ključno je prepoznati da oni predstavljaju prirodni aspekt procesa umiranja i ne predstavljaju nikakvu nelagodu.
Može se primijetiti smanjenje tjelesne temperature i krvnog tlaka.
Tijekom faze gašenja tijela, tipična pojava je pad tjelesne temperature i krvnog tlaka. Često se primjećuje da ekstremiteti, osobito šake i stopala, mogu biti hladni, praćeni nijansom kože koja može djelovati blijeđe ili mramorno. Ove fiziološke promjene nastaju kako se cirkulacija smanjuje kako bi se dao prioritet optimalnom funkcioniranju vitalnih organa.
Očuvanje energije unutar tijela za bitne funkcije ilustrirano je ovim mogućim uznemirujućim fizičkim promjenama. Stvaranje ugodnog okruženja i osiguravanje dovoljne topline korisne su strategije za ublažavanje nelagode.
Okolnosti su obilježene stanjem nereda i nemira.
Tijekom završnih trenutaka života, brojni pojedinci doživljavaju kognitivne promjene koje se često manifestiraju kao zbunjenost, dezorijentiranost ili uznemirenost. Takve promjene mogu proizaći iz više čimbenika, uključujući smanjenu razinu kisika u mozgu, varijacije u metaboličkim procesima ili utjecaj propisanih lijekova. Nije neobično da se oni koji se približavaju kraju života bore s prepoznavanjem svojih voljenih ili shvaćanjem svoje okoline. Ovi simptomi predstavljaju značajne poteškoće i za pojedinca koji umire i za članove njegove obitelji. Međutim, nuđenje umirujuće prisutnosti i smanjenje vanjskih smetnji može pružiti utjehu usred ovih manifestacija.
Smanjenje izlučivanja urina.
Značajan pokazatelj da bubrezi ne funkcioniraju učinkovito je smanjenje izlučivanja urina. To se dokazuje smanjenim volumenom i zatamnjenjem urina. Takve promjene proizlaze iz smanjenog dotoka krvi u bubrege, kao i smanjenog unosa tekućine.
Priznavanje važnosti nadzora nad potrošnjom tekućine i osiguravanja udobnosti za pojedince koji se približavaju kraju života je ključno, jer to u osnovi pridonosi prirodnom završetku tjelesnih funkcija. Razumijevanje ovog aspekta je od vitalnog značaja, jer služi kao ključni element u svojstvenom putovanju prema smrti.
Upuštanje u halucinacije i susretanje s nevjerojatno živopisnim vizijama.
Tijekom završnih trenutaka života, nije neuobičajeno da pojedinci dožive halucinacije ili vizualizacije, koje se često manifestiraju kao susreti ili ukazanja onih koji su preminuli. Važnost ovih pojava ovisi o individualnoj percepciji i karakteristikama vizija, koje mogu pružiti utjehu ili izazvati nelagodu.
Promjene u kemiji mozga i smanjene razine kisika često dovode do halucinacija. Iako ti događaji mogu biti neočekivani, ključno je na takva iskustva odgovoriti sa suosjećanjem i prepoznati ih kao vitalni aspekt emocionalnog putovanja za one koji su pri kraju svojih života.
Kako bi uspješno prešli završne faze života, bitno je da se obitelji i skrbnici upoznaju s ovim pokazateljima. Od iznimne je važnosti pristup ovoj fazi sa suosjećanjem, prihvaćanjem i poštovanjem prema jedinstvenom putovanju koje svaki pojedinac doživljava.
