Među omiljenim namirnicama u srpskom narodu, pasulj zauzima istaknuto mjesto, uz brojne preporuke o pravilnom načinu pripreme. Svaki pojedinac posjeduje svoju jedinstvenu tehniku ​​koja pojednostavljuje kuhanje glasovitog vojnog graha ili posne prebranice. Unatoč tome, važno je napomenuti da grah može dovesti do probavnih problema zbog prisutnosti određene tvari u njemu.

Iako se mahunarke, orašasti plodovi, žitarice i sjemenke smatraju hranjivom hranom, mogu predstavljati potencijalne rizike za tijelo zbog prisutnosti fitinske kiseline.

Ova kiselina stvara veze s bitnim elementima, uključujući bakar, magnezij, jod, željezo i cink. Posljedično, ovi elementi se prerano izbacuju iz tijela, što znači da se eliminiraju prije nego što daju bilo kakve prednosti našem organizmu.

Probavnom sustavu nedostaje zaštitna “barijera” protiv fitinske kiseline, koja inhibira apsorpciju esencijalnih minerala, proteina i masti. Kao rezultat toga, to dovodi do nedostatka vitalnih hranjivih tvari, što kasnije rezultira komplikacijama unutar mišićno-koštanog, imunološkog i probavnog sustava. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) i poznatoj endokrinologinji Zuhri Pavlovoj, fitinska kiselina je među primarnim uzročnicima anemije uzrokovane nedostatkom željeza kod osoba koje slijede vegetarijansku prehranu.

Koje su namirnice bogate fitinskom kiselinom? Endokrinolog je identificirao nekoliko namirnica koje imaju izrazito visok udio fitinske kiseline, uključujući zob, rižu, pšenicu i sve vrste žitarica, kao i grah, leću, kikiriki, grašak i soju. Osim toga, neki orašasti plodovi, posebno lješnjaci, bademi i orasi, također se smatraju zabrinjavajućim. Nadalje, značajna koncentracija fitinske kiseline prisutna je u sjemenkama suncokreta, maka, lana, bundeve i sezama.

Prema Pavlovoj, sve su te namirnice bogate esencijalnim nutrijentima potrebnim tijelu, uključujući vlakna, i stoga ih ne treba eliminirati iz prehrane.

Metode za eliminaciju fitinske kiseline Prema Pavlovoj, postoje različite tehnike za neutralizaciju fitinske kiseline. Jedna takva tehnika je toplinska obrada, koja može smanjiti razinu fitinske kiseline za 30 do 35 posto. Najučinkovitiji rezultati postižu se namakanjem hrane u vodi. No, značajan nedostatak ovog pristupa je dosta vremena koje zahtijeva, prenosi Novi.ba.

Na primjer, smeđu rižu treba namakati u vodi 12 sati, dok zobene pahuljice zahtijevaju namakanje od 10 do 12 sati. Bijela riža zahtijeva otprilike devet sati namakanja, a biserni ječam treba ostaviti šest sati. Kako biste poboljšali rezultat, preporučljivo je dodati malu količinu octa ili limunovog soka u vodu za namakanje.

Liječnik je preporučio alternativni pristup za ublažavanje fitinske kiseline namakanjem “problematične” hrane u sirutku. Osim toga, primijećeno je da proces klijanja graha i žitarica dovodi do smanjenja fitinske kiseline za otprilike pedeset posto. Prema Pavlovoj, najučinkovitija tehnika uključuje kombiniranu obradu hrane. Kada se hrana namoči prije kuhanja ili pečenja, najveća količina fitinske kiseline se učinkovito eliminira.