Akupresura, praksa ukorijenjena u kineskoj medicini, služi kao učinkovito sredstvo za ublažavanje napetosti i nelagode kroz primjenu pritiska na određene točke koje se nalaze na dlanovima i tabanima. Ova jednostavna tehnika omogućuje pojedincima da se sami brinu o sebi bez potrebe za savjetovanjem s liječnikom.

Kada osjetite glavobolju, pritisnite određenu točku na ruci, što će olakšati oslobađanje energetskih putova koji povezuju vašu ruku s glavom, potičući vaše tijelo da skrene višak energije dalje od kranijalnog područja.

Ova metoda također može ublažiti napetost mišića i pružiti olakšanje od nelagode u leđima i vratu. Jedna takva točka nalazi se na malom “brežuljku” koji se nalazi između kažiprsta i palca lijeve ruke.

Kako biste uključili ovu točku, upotrijebite palac i kažiprst svoje desne ruke za primjenu pritiska. Započnite s nježnim dodirom, postupno pojačavajući pritisak bez dosezanja razine koja izaziva bol. Preporučljivo je održavati ovaj pritisak u trajanju od 20 do 30 sekundi, pritom osiguravajući ritmično disanje. Ovaj postupak treba ponoviti tri puta na lijevoj ruci, nakon čega slijede tri ponavljanja na desnoj ruci.

BONUS ČLANAK:

Život borbene žene iz Bosne: Šahza Rešić – Simbol otpora, časti i porodične snage

Uvod: U srcu Bosne, u selu Repuh kod Živinica, živi žena čija životna priča prkosi stereotipima, nepravdi i tišini. Šahza Rešić nije samo domaćica i supruga – ona je oličenje otpora, pravde i unutrašnje snage. Njena svakodnevica više liči na filmski scenario nego na običan seoski život, ali iza svega stoji priča o upornosti, borbi za poštovanje i bezgraničnoj ljubavi prema porodici.

Od karate pojasa do porodične lavice

Šahza Rešić odrasla je u Sloveniji, gdje je još kao djevojčica pohađala časove karatea i položila četiri pojasa. Ta rana iskustva u sportu i borilačkim vještinama ostavila su snažan trag – ne samo fizički, već i mentalno. Naučila je kako se brani, ali i kako se izbori za pravdu.

“Duša mi je da se pobijem”, često kaže Šahza, ali iza te izjave ne stoji agresija – već otpor prema svakom obliku nasilja i ponižavanja. Taj borbeni duh postao je zaštitni znak ove žene, posebno u trenucima kada se suočavala s izazovima u novoj porodici muža.

Nenametnuti brak koji je izrastao u ljubav

Kao mnoge žene generacije prije nje, Šahza nije imala potpunu slobodu u izboru supružnika. Majka ju je nagovorila da se uda za muškarca kojeg isprva nije voljela. Međutim, vremenom je, kako sama priznaje, ljubav procvjetala iz zajedničkog života i zajedničke borbe. Danas, nakon više od četiri decenije braka i petoro djece, kaže da bi za muža sve učinila – i da niko nema pravo da mu naudi.

Porodični sukobi i granice koje ne treba prelaziti

Najkontroverzniji trenutak u njenom životu odnosi se na sukob sa svekrom – čovjekom za kojeg tvrdi da je imao nasilne sklonosti prema svojoj supruzi. Kada je Šahza svjedočila takvom ponašanju, nije ostala nijema. U sceni koja podsjeća na dramski film, napala je svekra kako bi zaštitila svekrvu – i završila tako što ga je izbacila kroz prozor. Prema njenim riječima, to je bio čin upozorenja, a ne osvete: “Hoćeš li je više ikad tući?”

Nakon toga, svekar se žalio njenom mužu, ali je naišao na čvrst stav: “To je moja žena. Rekao sam vam da se sa njom ne zafrkavate.” Ovaj trenutak govori mnogo ne samo o Šahzinom karakteru, već i o dinamici u jednoj bosanskoj seoskoj porodici gdje žene često moraju da se bore za osnovno poštovanje.

Tradicionalne vrijednosti u modernoj borbi

Uprkos tome što ne koristi psovke i ne trpi verbalne uvrede, Šahza ne podnosi poniženje. Kada je tokom jedne žetve svekar pokušao da je omalovaži dok je spremala hranu za preko desetoro djece i odraslih, ponovo je reagovala instinktivno – fizički se suprotstavila i jasno mu stavila do znanja da neće tolerisati nepravdu.

Ova priča otvara važno pitanje o mjestu žene u tradicionalnim zajednicama. U mnogim ruralnim dijelovima Balkana i dalje se očekuje da žena ćuti, trpi i prihvati zadatu ulogu. Međutim, Šahza pokazuje da nije svaka žena spremna da šuti kada vidi zlo – i da su tradicionalne vrijednosti poput porodice, poštovanja i časti najjače kada se brane odlučnošću, a ne pasivnošću.

Inspiracija kroz generacije

Šahza i njen muž danas imaju i unuke koje su već zasnovale vlastite porodice. Iako je njena priča ispunjena napetošću, ona je i duboko ljudska. U njoj nema mržnje, već odlučnosti; nema bijesa, već pravde. Živjela je u sistemu koji nije bio blag prema ženama, ali ga je odbila prihvatiti bez borbe.

U vremenu kada se i dalje vode rasprave o položaju žena, nasilju u porodici i važnosti samozaštite, Šahzin primjer je vrijedan analize. Nije svaka borba fizička – ali ponekad mora biti. Njena priča ostavlja poruku budućim generacijama: nepravda nije nešto što treba ignorisati, već nešto protiv čega treba ustati, bez obzira na posljedice.

Zaključak

Šahza Rešić nije samo lokalna heroina sela Repuh – ona je simbol ženske snage u društvu koje još uvijek traži ravnotežu između tradicije i jednakosti. Njena borba nije borba za dominaciju, već za dostojanstvo. U svijetu gdje mnoge žene još uvijek nemaju glas, Šahza viče glasno i jasno: “Nepravdu ne podnosim – i neću šutjeti.”