Desetljećima je papir za pečenje olakšavao pripremu hrane sprječavajući lijepljenje, minimizirajući potrebu za dodatnim uljem i olakšavajući čišćenje posuđa. Ipak, unatoč njegovoj praktičnosti, sve je više upita o njegovoj općoj sigurnosti za zdravlje.
Papir za pečenje proizvodi se od celuloze i podvrgava daljnjoj obradi kako bi se povećala otpornost na vlagu, masnoću i povišene temperature. Obično je obložen silikonom koji ne samo da sprječava prianjanje hrane već i olakšava pečenje na visokim temperaturama.
Na tržištu se nudi u dva primarna oblika: bijeljeni papir, koji je podvrgnut kemijskoj obradi klorom kako bi se postigao bijeli izgled, i nebijeljeni papir, karakteriziran prirodnom smećkastom nijansom i odsutnošću spojeva na bazi klora.
Preliminarne studije i specifične znanstvene pretpostavke ukazuju na potencijalnu vezu između komponenti papira za pečenje i raznih zdravstvenih rizika, uključujući rak. Međutim, dokazi su i dalje neuvjerljivi i zahtijevaju daljnju istragu.
Točnije, korištenje klora u izbjeljivanju papira može dovesti do stvaranja dioksina — tvari koje Svjetska zdravstvena organizacija smatra potencijalno kancerogenima za ljude. Iako ovi spojevi postoje u minimalnim koncentracijama, oni imaju potencijal prodrijeti u hranu kada su izloženi povišenim temperaturama. Nakon gutanja, dioksini se nakupljaju u masnom tkivu i mogu ostati u tijelu dulje vrijeme, što je povezano s hormonalnim poremećajima, smanjenom plodnošću, oštećenjem jetre i povećanim rizikom od raka dojke i jetre.
Većina papira za pečenje ima silikonski premaz koji je označen kao “siguran za kontakt s hranom”. Unatoč tome, određene studije pokazuju da pečenje na temperaturama iznad preporučenih razina može osloboditi siloksane—tvari povezane s hormonalnim poremećajima i mogućim kancerogenim učincima.
Europska agencija za kemikalije (ECHA) označila je određene vrste siloksana, uključujući D4 i D5, kao tvari koje izazivaju veliku zabrinutost (SVHC). Dok silikonske površine obično pokazuju stabilnost, i dalje je ključno uzeti u obzir kvalitetu proizvoda i suzdržati se od ponovljene uporabe.
Papir za pečenje namijenjen je samo za jednokratnu upotrebu. Nakon jednokratne uporabe, silikonski premaz može početi pucati i otpuštati čestice. Nadalje, većina proizvođača savjetuje maksimalnu temperaturu pečenja u rasponu od 220 do 230 °C; prekoračenje ove granice povećava vjerojatnost kvarenja silikona i mogućeg prijenosa opasnih tvari u hranu.
Kako biste smanjili svoju izloženost potencijalno opasnim kemikalijama, preporučljivo je istražiti održivije i dugotrajnije alternative koje su i zdravije i sigurnije.
Umjesto papira za pečenje, preporučljivo je lim za pečenje malo namastiti maslinovim uljem. Osim toga, spremnici od nehrđajućeg čelika služe kao izvrsna alternativa jer su izdržljivi, nereaktivni i jednostavni za održavanje.
Posude od stakla i keramike su optimalne za pečenje zbog nemogućnosti otpuštanja štetnih tvari. Osim toga, iako su dostupni silikonski tepisi za višekratnu upotrebu, ključno je odabrati one koji posjeduju provjerene sigurnosne certifikate.
Razmatranja za korištenje papira za pečenje: Preporučljivo je obratiti pozornost na sljedeće preporuke:
Odaberite papir koji je nebijeljen i bez klora, tražeći oznake kao što su “bez klora”, “bez izbjeljivača”, “netoksičan” i “FSC certificiran”. Suzdržite se od korištenja proizvoda nepoznatih marki koji nemaju jasnu deklaraciju. Preporučljivo je izbjegavati korištenje papira na temperaturama koje prelaze preporučene granice, a svaki se list ne smije koristiti više od jednom. Dok povremena uporaba papira za pečenje nije značajno opasna, česta izloženost povišenim temperaturama i opetovana uporaba mogu predstavljati zdravstveni rizik. Na sreću, danas su na tržištu dostupne razne sigurnije, trajnije i često ekonomičnije alternative.
Zdravlje počinje svakodnevnim odlukama, posebice onima koje se donose u kuhinji. Povećana svijest i manje prilagodbe mogu dovesti do značajnih učinaka.
