Ron Garan, bivši astronaut NASA-e, imao je jedinstvenu priliku provesti gotovo šest mjeseci u orbiti, promatrajući Zemlju s točke gledišta s kojom će se rijetki pojedinci ikada susresti. Međutim, njegova je ekspedicija nadilazila puko tehničko postignuće; poslužilo je kao iskustvo duboke refleksije koje mu je omogućilo da cijeni krhkost i međupovezanost čovječanstva, koja se proteže izvan granica nacionalnih granica.
Tijekom svog vremena provedenog u svemiru, Garan je razvio pojačano razumijevanje bitnih uloga koje zajednica, inovacija i globalna suradnja igraju u napretku civilizacije. Prepoznao je da čovječanstvo posjeduje sposobnost utjecati na svoju budućnost putem održivih praksi i savjesnih izbora. Po povratku na Zemlju, posvetio se podizanju svijesti o važnosti balansiranja napretka i očuvanja prirodnih resursa, oslanjajući se na svoja iskustva kao astronaut kako bi potaknuo društvenu transformaciju na bolje.
Ron Garan proveo je gotovo šest mjeseci u bestežinskom stanju tijekom svoje svemirske misije, koja je obuhvatila više od 71 milijun milja. Sva svoja iskustva dokumentirao je u knjizi “The Orbital Perspective”, gdje prenosi kako je promjena gledišta izvan Zemljine atmosfere transformirala njegove misaone procese. U intervjuu za ‘Big Think’ prisjetio se trenutaka kada je gledao naš planet iz visine, očaran njegovim živim bojama koje su zračile životom. “Osjećaj promatranja Zemlje izdaleka je neopisiv”, primijetio je, ističući kako mu je takav susret omogućio da uoči zamršenu mrežu veza koje definiraju naš svijet.
Unatoč tome što nije bio ekonomist, Garan je brzo prepoznao duboku povezanost između politike, ekologije i globalnih ekonomskih sustava. Njegova su iskustva potaknula preispitivanje odnosa čovječanstva s planetom, često ga promatrajući kroz leću resursa i tržišta umjesto da ga cijeni kao jedinstveno stanište za sva živa bića. Zaključio je “Kada promatrate Zemlju okruženu beskonačnim prostranstvom svemira, shvatite koliko je mali prostor koji nas štiti i koliko je apsurdno tretirati ga kao neiscrpno dobro”, založivši se za odgovorniji pristup budućnosti civilizacije.
Dok je Ron Garan lebdio iznad Zemlje, susreo se s iskustvima koja su duboko oblikovala njegov pogled na svijet i mjesto čovječanstva u njemu. Među najznačajnijim otkrićima do kojih je došao bio je fenomen koji se naziva “Efekt udaljenosti”, povišeno stanje svijesti s kojim se astronauti susreću nakon što prvi put svjedoče našem planetu iz daljine. Ovaj pogled – krhka, mala plava kugla okružena golemom prazninom svemira – neizbježno potiče osjećaj međusobne povezanosti sa svim živim bićima. Garan je naglasio: “Kada promatramo naš planet lišen vidljivih granica, dolazimo do shvaćanja uzaludnosti naših podjela. Opstanak nije samo pojedinačna briga; prije je to zajednički napor cijelog čovječanstva.
Ovo ga je iskustvo potaknulo na duboko promišljanje o načinu na koji pojedinci percipiraju stvarnost. Tvrdi da većina nas postoji unutar skučenih granica vlastitih uvjerenja, nesvjesni šireg konteksta. U svojim spisima naglašava da brojni problemi s kojima se susrećemo – od ekoloških katastrofa do društvenih razlika – potječu s ovog ograničenog gledišta. Pojedinci često vjeruju da posjeduju sveobuhvatno razumijevanje svijeta, ali zapravo percipiraju samo djelić toga. Priznavanje ovog kognitivnog ograničenja ključno je za pronalaženje rješenja za globalne izazove i poticanje održivije budućnosti za sve.
Ron Garan često naglašava da je značajan izazov s kojim se suvremeno društvo suočava ograničen način razmišljanja koji sprječava našu sposobnost sagledavanja šireg konteksta. U jednom od svojih govora izjavio je: “Želimo li pronaći rješenja za probleme koji nas pritišću, moramo izaći iz sjene vlastitih predrasuda i sagledati svijet iz potpuno nove perspektive.” Uveo je pojam orbitalne perspektive, koncept koji nadahnjuje pojedince da preispitaju svoja stajališta i uhvate se u koštac s globalnim izazovima s naglaskom na dugoročne ciljeve, umjesto da samo daju prednost kratkoročnim dobitcima.
Rođen u New Yorku 30. listopada 1961., Garan je uspostavio izvanrednu karijeru u području zrakoplovstva i istraživanja svemira. Prije nego što je izabran za astronauta, stekao je diplomu inženjera aeronautike i stekao značajno iskustvo kao borbeni pilot u Zračnim snagama Sjedinjenih Država. Njegovo uključivanje u NASA-in astronautski tim 2000. označilo je početak njegovog putovanja u svemir. Godine 2008. završio je svoju inauguralnu misiju u orbiti, tijekom koje je sudjelovao u svemirskoj šetnji kao član posade STS-124. U ovoj misiji bio je ključan u postavljanju ključne komponente za japanski laboratorij na Međunarodnoj svemirskoj postaji, pokazujući i svoju tehničku stručnost i sposobnost funkcioniranja u ekstremnim uvjetima svemira.
U svojim pripovijestima o iskustvima u svemiru, kao i svojim razmišljanjima o održivosti i značaju međunarodne suradnje, Ron Garan nastoji podići svijest o dubokoj međusobnoj povezanosti ljudskih sudbina. Njegove komunikacije djeluju kao glasan poziv, podsjećajući nas da svaka radnja koju poduzmemo ostavlja trag, ne samo na planetu na kojem živimo, već i na budućnost budućih generacija. Prikazujući ovaj etos, Garan nas motivira da preuzmemo veću odgovornost za naš okoliš, potičući nas da izađemo iz okvira kratkovidnog ponašanja i da započnemo izgradnju održive budućnosti utemeljene na zajednici i promišljenom donošenju odluka.
Svemirska agencija Sjedinjenih Američkih Država, NASA (National Aeronautics and Space Administration), zadužena je za odgovornosti koje uključuju istraživanje svemira, napredak tehnologija za orbitalne i izvanzemaljske letove te ispitivanje Zemljinih i kozmičkih fenomena. Osnovana 1958. godine, NASA je značajno utjecala na putanju istraživanja svemira, postavljajući temelj za brojne misije koje su proširile horizonte ljudskog znanja i omogućile transformaciju u našem razumijevanju svemira.
Osnivanje i povijesni razvoj NASA-e dogodili su se 29. srpnja 1958. kao reakcija na eskalaciju napetosti između Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza tijekom Hladnog rata. Nakon što je Sovjetski Savez lansirao Sputnik 1 1957., prvi umjetni satelit koji je dosegao Zemljinu orbitu, vlada Sjedinjenih Država priznala je nužnost stvaranja vlastitog svemirskog programa. NASA je preuzela kontrolu nad istraživačkim kapacitetima koje je prethodno držao Nacionalni savjetodavni odbor za aeronautiku (NACA), koji je bio posvećen unapređenju zrakoplovnih tehnologija, i transformirala ga u suvremenu svemirsku agenciju s fokusom na istraživanje izvan granica Zemljine atmosfere.
Značajna prekretnica dogodila se 1961. kada je astronaut Alan Shepard postao prvi Amerikanac u svemiru tijekom misije Mercury-Redstone 3. Unatoč tome, istinsku utrku do Mjeseca pokrenula je izjava predsjednika Johna F. Kennedyja 1961., budući da je postavio ambiciozan cilj da Amerikanci slete na površinu Mjeseca prije završetka desetljeća. Ovaj izazov na kraju je rezultirao uspostavom programa Apollo, koji je prepoznat kao jedan od najsloženijih i najskupljih pothvata u analima ljudske povijesti.
Osvajanje Mjeseca realizirano je kroz program Apollo, koji je dosegao svoj vrhunac značajnim slijetanjem ljudi na površinu Mjeseca 20. srpnja 1969. Neil Armstrong, koji je služio kao zapovjednik misije Apollo 11, postao je inauguracijski pojedinac koji je kročio na Mjesec, slavno izjavljujući: “To je jedan mali korak za čovjeka, jedan veliki skok za čovječanstvo.” Ubrzo nakon toga pridružio mu se njegov kolega astronaut Buzz Aldrin, dok je treći član posade, Michael Collins, zadržao svoju poziciju u orbiti na zapovjednom modulu.
Ova prilika nije predstavljala samo tehnološko dostignuće, već i ključnu točku u hladnoratovskom natjecanju za prevlast u svemiru. Nakon ovog događaja, još je nekoliko Apollo misija postiglo uspjeh, a Apollo 13 bio je najpoznatiji. Ova se misija suočila s potencijalnom katastrofom zbog tehničkih poteškoća, no ipak je na kraju spašena iznimnim naporima NASA-inog tima.
Space shuttle program i inovativna putanja u istraživanju.
Nakon završetka misije Apollo, NASA je prešla na novi koncept koji uključuje svemirske letjelice za višekratnu upotrebu. Ova promjena dovela je do početka programa Space Shuttle, koji je omogućio lansiranje i astronauta i tereta u nisku Zemljinu orbitu od 1981. do 2011. Inauguralni shuttle koji je postigao orbitalni let bio je Space Shuttle Columbia, a kasnije su mu se pridružili Challenger, Discovery, Atlantis i Endeavour.
Na istraživanje i razvoj Međunarodne svemirske postaje (ISS) značajno su utjecale te letjelice, koje su donijele i tragične događaje. Godine 1986. Challenger je doživio eksploziju nedugo nakon lansiranja, a 2003. Columbia se suočila s katastrofalnim kvarom tijekom ponovnog ulaska. Kao rezultat ovih incidenata, provedene su značajne revizije sigurnosnih protokola, što je kulminiralo konačnim prekidom programa 2011.
Međunarodna svemirska postaja (ISS) Međunarodna svemirska postaja (ISS) predstavlja značajan pothvat u suvremenoj astronautici. Ovaj orbitalni laboratorij, smješten otprilike 400 kilometara iznad Zemlje, predstavlja zajednički napor NASA-e, Roskosmosa (Rusija), Europske svemirske agencije (ESA), JAXA-e (Japan) i CSA (Kanada). Od 2000. godine, astronauti kontinuirano nastanjuju ISS, baveći se eksperimentima unutar mikrogravitacijskog okruženja, istražujući utjecaje dugotrajnog svemirskog putovanja i razvijajući tehnologije usmjerene na buduće misije na Mars i šire.
NASA prednjači u istraživanju Marsa, pozicionirajući planet kao potencijalno prvo mjesto za ljudsku kolonizaciju izvan Zemlje u budućnosti. Tijekom proteklih nekoliko desetljeća agencija je poslala razne sonde i rovere na Mars, uključujući Spirit, Opportunity, Curiosity i Perseverance. Rover Perseverance, koji je sletio na Mars u veljači 2021. godine, opremljen je najsuvremenijom tehnologijom dizajniranom za analizu tla i atmosferskih uvjeta, a također je prevezao Ingenuity, prvi eksperimentalni helikopter, koji je uspješno poletio na drugom planetu.
Uz svoje istraživanje Marsa, NASA provodi istraživanje raznih drugih nebeskih tijela i kozmičkih fenomena kroz misije uključujući Voyager 1 i 2 (najdalju svemirsku letjelicu koju su napravili ljudi), svemirski teleskop Hubble, svemirski teleskop James Webb i mnoštvo dodatnih misija koje ispituju egzoplanete, crne rupe i temeljnu arhitekturu svemira.
Budućnost NASA-e: Povratak na Mjesec i putovanje na Mars NASA je aktivno uključena u program Artemis, koji nastoji vratiti ljude na Mjesec do kraja ovog desetljeća. Nakon uspješnog završetka testnog leta Artemisa I, očekuje se da će Artemis III biti lansiran 2026. godine, označavajući prvi put da će astronauti kročiti na površinu Mjeseca od misije Apollo 17 1972. Ova inicijativa ima za cilj stvoriti trajnu prisutnost na Mjesecu, služeći kao lansirna rampa za nadolazeće misije na Mars.
NASA istovremeno unapređuje razvoj novih svemirskih letjelica, uključujući Orion, dizajniranih za prijevoz ljudi dalje u dubine svemira. Istovremeno, agencija istražuje potencijal nuklearnog pogona i međuzvjezdanog putovanja, što bi na kraju moglo omogućiti čovječanstvu da se odvaži na ekspanzivna područja svemira daleko izvan našeg sunčevog sustava.
