Prema podacima Uprave carina, rabljeni predmeti koji se prodaju u Srbiji dolaze iz više od 50 zemalja, a najviše iz Europske unije, Velike Britanije, Švicarske, SAD-a, Kanade i Australije, prenosi Kurir.

Prodavnice polovne robe preplavile su gradove širom Srbije! Dok mnoge nude elegantnu i visokokvalitetnu odjeću, neke od tih trgovina sada imaju i ormare. Prethodno spomenuti dućani puni su brojnih robnih marki, privlačeći nemali broj pojedinaca koji se odijevaju u potpunosti iz njih zbog izvrsnog omjera cijene i kvalitete. No, kad god stvari postanu pretjerane, ima i onih čija nepažnja pokvari cijeli doživljaj.

Naime, Carinska uprava pri unošenju rabljenih stvari namijenjenih daljnjoj prodaji pridržava se smjernica za međunarodni prijevoz određenih kategorija rabljene tehničke robe i odjeće koje je propisalo ministarstvo nadležno za poslove zaštite okoliša – Uprava za zaštitu okoliša. travnja 2004.

Prema Uputi, za uvoz rabljene odjeće nije potrebna dozvola za uvoz otpada ako su predmeti klasificirani i spadaju u ekstra razinu kvalitete (rabljena odjeća koja je gotovo nova) ili razinu 1 kvalitete (slično ekstra kvaliteti, ali može imati mrlje).

Stoga se nošena odjeća kategorizirana kao extra kvaliteta ili prva klasa može uvoziti bez dozvole za otpad. No, odjeća i obuća koja je umrljana, poderana ili pretjerano nošena, prema Zakonu o gospodarenju otpadom smatra se otpadom, pa je zabranjen njihov legalni prijevoz preko granice, ističu carinici.

Uvezena rabljena odjeća mora biti razvrstana i opremljena opsežnom specifikacijom radi lakše identifikacije, jer je potrebna temeljita kontrola tih predmeta kada uđu u slobodni promet. Ovim procesom će se odmah utvrditi točno stanje deklarirane robe.

Za razliku od rabljene odjeće, iz Ministarstva zaštite okoliša navode da se rabljena obuća ne može dezinficirati niti kvalitetnije poboljšati; stoga se smatra otpadom i ne može se uvoziti u Republiku Srbiju za daljnju prodaju ili u humanitarne svrhe.

Što se tiče načina na koji trgovci postupaju s rabljenom odjećom, Carinska uprava ne nadzire njezinu kontrolu kvalitete niti promet na domaćem tržištu.