Stoljećima su stanovnici Futoga marljivo čuvali i uzgajali sjeme svog poznatog futoškog kupusa. Ova jedinstvena sorta ističe se od svih ostalih, a mještani tvrde da je najbolja na svijetu.
Futoški kupus uzgajaju Slobodanka i Nikola Rončević. U početku su imali četiri hektara zemlje naslijeđene od Nikolinih roditelja, a kroz nekoliko desetljeća predanog rada proširili su svoje imanje na 12 hektara.
Slobodanka je objasnila razloge posebnosti futoškog kupusa u usporedbi s drugim sortama. Napomenula je da ga karakterizira mekoća, težina manja od tri kilograma i manji korijen. Nadalje, listovi su manji, savitljiviji i slađeg okusa. Uz to, udaljenost između listova je smanjena, što mu omogućuje tri puta brže kiseljenje od hibridnih sorti, kako je prenijela za Blic ženu.
Otkrila je svoju metodu kiseljenja kupusa, navodeći da je uobičajena pogreška temeljiti količinu soli isključivo na volumenu kupusa. Umjesto toga, odgovarajući postotak soli ovisi o veličini korištene bačve. Za bačvu od 100 litara potrebno je otprilike tri kilograma soli, što je jednako tri posto. Nakon toga, kupusu se dodaje voda kako bi se osiguralo da je dovoljno natopljen, nakon čega se bačva sigurno zatvara. Za tri tjedna, ovaj proces daje ukusnu i vrhunsku zimsku hranu.
BONUS RECEPT:
ZA BUBREGE, JETRU, KRV I KRVNE ŽILE: Kad pročitate KOLIKO je zdrav jesćete ga svaki dan…
Među raznim sortama luka, ova posebna vrsta pokazuje najblaži okus, bez ljutine, snažnu aromu i sposobnost izazivanja suza. Nadalje, najjednostavniji je za uzgoj i pokazuje otpornost na niske temperature.
Žetva se može odvijati od početka jeseni do kraja proljeća. Zbog toga poriluk ima značajnu vrijednost kao izvor hrane, posebno tijekom zimskih mjeseci kada je izbor dostupnog povrća ograničen.
Nutritivni profil: Dijeli usporediv nutritivni sastav sa svojim srodnicima, ali se može pohvaliti većom razinom proteina, beta-karotena i vitamina C. Svježi poriluk služi kao izvanredan izvor mangana i osigurava značajnu količinu željeza, folne kiseline, kao i vitamina C i B6.
Iako kuhanje smanjuje razinu određenih vitamina i minerala, kuhani poriluk služi kao vrijedan izvor mangana i osigurava umjerenu količinu željeza, folne kiseline i vitamina B6.
Ljekovita svojstva: Za razliku od crvenog ili bijelog luka, poriluk se koristi u cijelosti, ne služeći samo kao začin već kao zasebno povrće. Bogat je hranjivim tvarima i posjeduje razne ljekovite spojeve.
Bogato je mineralima i vitaminom C, uz eterična ulja koja sadrže sumpor. Ta ulja pozitivno utječu na dišni i probavni sustav, kao i na bubrege, jetru, krv i krvne žile.
Ova ulja ispuštaju specifičan miris koji podsjeća na poriluk, miris koji mnogi ljudi smatraju posebno odbojnim. Preporučljivo je koristiti cijeli poriluk prilikom kuhanja, uključujući i bijelu stabljiku i zelene listove.
Točnije, listovi, koji se često zanemaruju, sadrže nekoliko puta više vitamina nego što ih ima u bijelom dijelu.
Zdravstvene prednosti: – Preporučuje se korištenje toplih obloga od kuhanog poriluka za povećanu štitnjaču. – Poriluk pomaže kod iskašljavanja, ublažava kašalj i pozitivno utječe na stanja poput promuklosti, upale pluća i astme.
– Smanjuje povišene razine mokraćne kiseline, kolesterola i masti prisutnih u krvotoku. – Poriluk poboljšava cirkulaciju krvi i pomaže u upravljanju aterosklerozom i upalom vena.
– Pojačava apetit i potiče funkcioniranje probavnog sustava i crijeva. – Poriluk podržava poboljšanu funkciju bubrega i olakšava izlučivanje urina, a ujedno pomaže kod bolova u bubrezima i prisutnosti bubrežnih kamenaca.
