Kiseljenje kupusa počelo je postupno, nakon pripreme ajvara; sada je to bila njegova odgovornost. Ipak, unatoč dugogodišnjem iskustvu, nije neuobičajeno da se pojedinci susreću sa slučajevima da im se kiseli kupus ubrzano kvari.
Iz tog razloga predstavljamo nekoliko tehnika koje će nedvojbeno izbjeći takve probleme, zajedno s osnovnim smjernicama koje će čak i početnicima omogućiti stvaranje izvrsnih kiselih krastavaca.
Za početak procesa, jedan kilogram soli ugradi se u trideset kilograma kupusa. Prvo se odstrane vanjski listovi, au korijenu se pedantno nožem zareže križ. Nakon toga se glavice kupusa stavljaju u bačvu.
S obzirom na njihov okrugli oblik, koji otežava uredan raspored, preporučljivo je nekoliko glavica rezati na četvrtine i polovice. Ti se dijelovi zatim mogu umetnuti između cijelih glava kako bi se osiguralo da sve glave ostanu uspravne. Na kraju, drveni ili plastični stiskač se postavlja na vrh aranžmana.
Tipično, pojedinci stavljaju kamen ili veću staklenku napunjenu vodom na vrh preše, što je prihvatljivo kada je bačva napunjena do kraja. No, ako ostane prostora, kupus se može brže pokvariti zbog ulaska zraka. U takvim slučajevima savjetuje se veću najlonsku vrećicu napuniti vodom i staviti preko kupusa.
BINUS:
ZELENE RAJČICE (ZIMNICA).
Dosljedno pripremam jednu seriju, što zahtijeva kasniju pripremu druge, budući da je početna serija spremna za nekoliko dana. Proces je učinkovit i može se brzo završiti.
Ne preferiram zelene rajčice iz Tursice; međutim, smatram da je ovo jelo prilično divno. Mmmmm…
SASTOJCI
Započnite zagrijavanjem otopine: pomiješajte 1 čajnu žličicu soli, 500 mililitara ulja, 500 mililitara octa, 200 grama šećera, 200 mililitara vode i 1 vrećicu konzervansa. Ostavite otopinu da se ohladi nakon vrenja.
POVRĆE:
Pet kilograma sitnih zelenih rajčica, dvadeset i pet ljutih papričica, jedna vezica peršinova lista, tri do četiri veće glavice češnjaka i jedna vezica celerovih listova.
PRIPREMA
Odaberite najmanje dostupne zelene rajčice jer su prikladnije za stavljanje u staklenku. Dobro ih očistite, zatim osušite i uredno posložite na tepsiju. Pleh stavite u prethodno zagrijanu pećnicu na 220 stupnjeva i ostavite da se rajčice malo zapeku, uz napomenu da točno vrijeme može varirati ovisno o karakteristikama pećnice. Kada se kozice počnu lagano dizati na površinu, izvadite lim iz pećnice. Budite oprezni kako biste izbjegli prekuhavanje jer to može dovesti do pretjerane mekoće.
U ovoj fazi nastavite kratko peći paprike na štednjaku, birajući metodu koja je manje tradicionalna – samo dok ne dobiju pougljeni izgled. Crvena sorta je poželjnija jer je privlačnija u staklenci. Ove bi paprike trebale biti vitke vrste, duljine između 10 i 15 centimetara i blagog okusa koji odgovara.
Svaku papriku narežite na 3 do 4 dijela. Beznačajno je ako su sjemenke uklonjene; jednostavno odbacite dio koji sadrži obraz. Pomiješajte komade paprike u velikoj zdjeli s rajčicama. Najmanje rajčice ostavite cijele, a one malo veće prepolovite radi lakšeg slaganja.
Umiješajte sitno nasjeckano lišće peršina i celera, zajedno sa nasjeckanim češnjakom.
Hladnu otopinu prelijte preko cijele smjese i ostavite da odstoji 24 sata, povremeno promiješajte kad god uđete u kuhinju ili se prisjetite zadatka. Nakon 24 sata sadržaj pretočiti u staklenke, preliti istom otopinom, pritisnuti odozgo i zatvoriti staklenke.
Za pripremu otopine, pomiješajte sve sastojke i pustite da prokuhaju, nakon čega smjesu ohladite. Kada se ohladi, dodajte konzervans i mijesite dok se potpuno ne otopi.
POSLUŽIVANJE:
Zelene rajčice razvijaju okus koji podsjeća na papriku, što je vrlo ugodno. Preporučljivo ih je čuvati u tamnom okruženju.
