Nikola Tesla bio je jedan od najvećih naučnika, koji nažalost, nije dobio dovoljno priznanja za svoj rad u svom vremenu. Ipak, danas za njega zna cijeli svijet i svi se slažu da je nepravedno tretiran.

Vladeta Jerotić, ugledni akademik, proveo je temeljito ispitivanje lika i postignuća Nikole Tesle, dovodeći do nekoliko neočekivanih zaključaka o njegovoj ličnosti.

Nikolu Teslu, kojeg mnogi smatraju jednim od najvećih znanstvenika svih vremena, mnogi su njegovi vršnjaci i potomci doživljavali kao ekscentričnog, osebujnog, pa čak i “ludog genija”.

Neki su išli čak toliko daleko da su ga etiketirali kao šizofrenog ili barem šizoičnog. Čini se da je Teslino neobično ponašanje pružilo dovoljno prilika onima koji su ga okruživali da donesu takve dramatične zaključke.

Vladeta Jerotić, neuropsihijatar, psihoterapeut, filozof i književnik, posebno je ispitivao potencijalno postojanje psiholoških i psihopatoloških indikacija u Teslinom ponašanju i osobnosti.

To je učinjeno u nastojanju da se identificiraju potencijalna traumatična mentalna iskustva koja su se mogla dogoditi tijekom njegova djetinjstva. Posebnu pozornost Jerotić je posvetio i Teslinoj seksualnosti.

Nema zabilježenih dokaza o prisutnosti žena u životu Nikole Tesle, niti dokaza o ljubavnim vezama. Unatoč tome, postoje naznake simpatije prema ženama. Unatoč tome, zadržao je poštovanje prema ženama, izbjegavajući svako ponašanje koje bi se moglo smatrati sumnjivim, poput pretjerane ljubaznosti ili podcjenjivanja.

Tesla je, kaže akademik Jerotić, čak i empatično razgovarao sa ženama. Nevjerojatno je da je Teslin kreativni učinak rezultat bilo kakvih potisnutih seksualnih poriva.

Nikola Tesla posjedovao je urođenu kreativnu snagu uma koju je pratio izniman talent, impresivno pamćenje i brza sposobnost učenja i shvaćanja novih i značajnih ideja i pojava. Međutim, ovaj veliki dar nije prepoznat rano u Teslinom životu zbog činjenice da je darovitost bila česta pojava u njegovoj obitelji.

Tijekom prvih godina svog života bio sam plašljiva i neodlučna osoba. Tek kad sam napunio osam godina, počeo sam njegovati osjećaj odlučne odlučnosti. Moje su emocije često oscilirale, često se kolebajući između uspona i padova. Međutim, knjige su za mene ostale stalni izvor utjehe i fascinacije.

Moj je otac posjedovao veliku biblioteku, a ja sam željno grabio svaku priliku da udovoljim svojoj strasti za čitanjem, kako je i sam Tesla jednom priznao.

S izuzetkom pojačane samorefleksije, često manifestacije nesigurnosti kod djece ili zajedničke osobine među introvertima, malo je toga što bi razlikovalo Tesline rane godine do početka adolescencije.

Nema značajnih naznaka njegove kasnije briljantnosti ili potencijalnih neuroza tijekom tog vremena.

Tijekom formativnih godina Nikola Tesla bio je vođen ciljem da ovlada samim sobom, u što se upustio uz pomoć svog oca. S kojim se izazovima suočio u tako mladoj dobi da ih je doživljavao kao prijetnju, što ga je potaknulo na strog fizički i mentalni trening? Ove vježbe, koje su i danas neuobičajene, Tesla je nepokolebljivo provodio tijekom svoje adolescencije.

Psihoanalitička psihologija, temeljena na svojoj teoriji i praksi, daje jedinstven, definitivan odgovor: primarni čimbenici koji pokreću mlade muškarce su seksualni i agresivni nagoni.

Ovi nagoni mogu biti zbunjujući, zastrašujući i naposljetku motivirajući za adolescente, ali ih također treba potisnuti i obuzdati kako bi izbjegli da dominiraju njihovim životima.

Čak i uz dostatne psihološke obrambene mehanizme, pretjerano potiskivanje tih nagona može dovesti do nagovještaja potencijalne mentalne bolesti kada simptomi počnu izbijati na površinu.

Ostatak teksta pročitajte OVDJE.