KAKO SE PEKU CRVENE PAPRIKE U RERNI?
Za početak temeljito operite papriku i nožem odrežite pokvarene dijelove. Zagrijte pećnicu na najjaču razinu; za mene je to 300 stupnjeva, ali na nekim pećnicama će biti dovoljno i 250 stupnjeva.
Nije preporučljivo peći na nižoj temperaturi jer će se tako paprika kuhati, a ne peći, a time i gubiti sok i vitamine. Cilj je brzo ispeći kožu kako bi se mogla lako skinuti. U tepsiju poslagati što više paprika; možete ih čvrsto zbiti jer će se malo skupiti i zauzeti manje mjesta, a zatim ih stavite u pećnicu.
Bitno pitanje je: koliko dugo ga treba peći? Nažalost, ne postoji konačan odgovor jer se razlikuje od pećnice do pećnice. Glavni cilj je izbjeći prekuhavanje, koje bi “meso” paprike učinilo pougljenjenim i nejestivim. Osim toga, važno je zadržati bogatstvo vitamina C, kojim obiluje mesnati dio, a pritom osigurati da je dovoljno kuhan za lako guljenje nakon toga.
Preporučljivo je pažljivo pratiti paprike; kada primijetite da su neki dijelovi kore pocrnili (što nije katastrofa, samo upamtite da ne treba pougljenjeti cijelu papriku), a ostatak smežurao i napuhnuo (pogledajte popratne slike), vrijeme je da ih okrenete.
Okrenite sve paprike na drugu stranu; neki su možda već djelomično kuhani, možda čak i pougljeni. Međutim, važno je postići sličan izgled kao na prvoj strani, iako će to zahtijevati manje vremena. Pripazite na njihov izgled i dok stignete do druge strane, shvatit ćete kako postupiti.
Dodatna ključna točka koju treba uzeti u obzir je prednost posjedovanja dvije ladice koje se mogu rotirati, što će pomoći uštedi vremena i energije. Kao što je prikazano na prethodnoj fotografiji, paprike tijekom pečenja ispuštaju sok koji se skuplja na limu za pečenje.
Bitno je ukloniti ovaj sok nakon svake serije kako biste spriječili prekuhavanje i lijepljenje za tavu. Ovaj zadatak nije tako zahtjevan kao što se čini; uključuje samo toplu vodu i žicu za posuđe, čineći čišćenje bez napora.
Nakon što su obje strane pečene, sljedeći korak je kuhanje na pari. U veće posude stavite plastičnu vrećicu napunjenu posloženim paprikama. Nakon što je vrećica zavezana, pokrijte lonac i ostavite da odstoji nekoliko sati ili čak cijeli dan. Što se temeljitije kuha na pari, to će se lakše guliti!
Što se tiče pohrane, dostupne su dvije opcije. Moja baka najradije pakira neoguljene paprike u vrećice za zamrzavanje i zamrzava ih, jer kažu da se odmrznute lakše gule. Za mene je cijeli proces jednostavnije završiti odmah dok sam već usred njega i “prljav”. Ovakav pristup sprječava situacije u kojima bih se, kad dođe zima, mogao osjećati previše lijeno guliti paprike za salatu ili se naći u žurbi bez vremena za čišćenje.
Dobro pečene i poparene paprike vrlo se lako čiste. Trebat će vam kanta vode, vreća za smeće i posuda za očišćene paprike. Kad povučete stabljiku, gotovo se sama odvoji, ali pazite da ne potrgate dio “mesa”. Kožu također treba nježno ukloniti kako se meso ne bi povuklo. Ako naiđete na područja gdje se koža ne može odvojiti od mesa, bolje je ostaviti netaknutu nego izgubiti taj vrijedni sastojak, iako sve pocrnjele dijelove ipak treba baciti.
Za kraj, papriku možemo podijeliti i odstraniti joj sjemenke, što je jednostavan zadatak koji možete obaviti prolazeći prstima po površini paprike. Također možete oprati papriku pomoću te boce za vodu kako biste bili sigurni da će se prljavština iz garaže isprati.
Moja baka tvrdi da prava domaćica ne bi smjela dopustiti da joj pobjegne niti jedna sjemenka! 😀 Konačno, izradite svoje personalizirane pakete za zamrzavanje i sve je spremno! Ups!
