Tijekom ispitivanja okrivljenik je odlučio šutjeti na izravno pitanje tko je odgovoran za incident. Nakon kratke stanke, jednostavno je rekao: “Ne znam.” Začudo, nije spomenuo ime svog sina, unatoč općepoznatoj činjenici da je trinaestogodišnjak počinitelj gnusnog zločina.
Optuženi, koji je ranije iznosio odbranu tvrdeći da je nevin za odvođenje sina u streljanu i učenje da rukuje pištoljima, koje je dječak kasnije nosio u školu tragičnog dana, doživio je promjenu u ponašanju tijekom cijelog ispitivanja.
Sudnica je bila ispunjena osjećajem uzrujanosti, zaprepaštenja i šoka dok je optuženik pokušavao tvrditi da su svi, osim njega, krivi. Pokušavajući prebaciti odgovornost, otac je okrivio vlasnika streljane u koju su on i sin bili.
Pokušao je uvjeriti sudsko vijeće i prisutne da je vlasnik streljane “stavio pištolj u ruke njegova sina”. Međutim, postoje dokazi koji upućuju na to da je maloljetnik vježbao pucanje iz očevog pištolja, koji je uzeo iz njihove kuće i kojom je kasnije počinjeno kazneno djelo.
Evidentno je da i obrambena strategija i sam otac imaju za cilj da druge, pa tako i vlasnika streljane, prikažu kao krivce za postupke svog sina, kaže naš izvor.
