Imam kumu koja već godinama nastoji ispuniti svoje težnje majčinstva. Iako je često čuvala moju djecu, nikada nije uspjela čuvati sve troje istovremeno. Svjestan sam njihovog nemira jer stalno vlada atmosfera puna vike i komešanja.
Zamolio sam je za pomoć u nadziranju sve troje djece, jer je naša obitelj bila na proslavi, zbog čega ni svekar ni svekrva nisu mogli brinuti ni o najstarijoj kćeri. Za to vrijeme s njima je provela nekoliko sati.
Po našem dolasku, kad je počela odlaziti, djeca su kroz suze izrazila svoju tugu. To mi je bilo neobično, jer oni obično ne plaču za posjetiteljima.
Dok sam gledao u kamere smještene u prostoriji u kojoj su provodili većinu svog vremena, preplavio me silan val emocija, koji je rezultirao suzama.
Uspješno ih je spojila; bavili su se igrom, skakali, stvarali vlastitu koreografiju, kotrljali se i smijali. Čak su i tijekom njezinih sesija čitanja ostali pribrani, jer kako Deka primjećuje: “Mama, ona ima supermoć; može promijeniti svoj glas.” Kaže se da takvi pojedinci nisu obdareni djecom od Boga. Vjerujem da bi bila izuzetna majka!
