Mladi su budućnost, i svaka njihova ideja treba da se cijeni, što nažalost nije uvijek slučaj u našem regionu, pa onda neki od njih odu vani gdje će ih neko više cijeniti i bolje tretirati.
Lana Poljak s 24 godine preselila se iz Hrvatske u Njemačku u potrazi za novim životom.
Mlađa vlasnica tvrtke tvrdi da je u Njemačkoj stekla vlasništvo nad pekarnicom bez vlastitih sredstava.
Kad sam tek stigla, imala sam 20 godina i nisam govorila njemački. Karijeru sam započela radeći u tvrtkama za čišćenje tri godine prije nego sam prešla na brigu o starijim osobama.
Moje su odgovornosti uključivale da ih pratim na liječničke preglede i u kupovinu namirnica. Osim toga, nedjeljom sam honorarno radio u pekari gdje me je šef obavijestio o mogućnosti stjecanja franšize od velike korporacije Ihle.
Kad sam to čula, impulzivno sam se odlučila prijaviti i na kraju otvorila vlastitu pekarnicu. Sada sve vodim sama, uključujući brigu o zaposlenicima i plaćanje poreza. Zahvalna sam na potpori koju sam dobila za pokretanje vlastitog posla, objasnila je Lana.
Intervju za franšizu obavljen je s lakoćom i bez ikakvih komplikacija.
Nakon što smo cijeli dan radili za skromnu plaću, moj dečko i ja smo odlučili da je vrijeme za nešto novo. Nismo imali pojma što očekivati niti koliko bismo mogli zaraditi.
U to vrijeme moje tečno znanje njemačkog jezika bilo je na razini A2. Mislili smo da bismo mogli zgrabiti s najmanje 3000 eura preostalih svaki mjesec i biti zadovoljni. Poslala sam molbu i pozvana sam na razgovor, koji je prošao bez problema. Prepoznali su moj polet i entuzijazam, ispričala je Lana.
Jedinstvena zapreka bila je usamljena prepreka.
Prema njihovom zahtjevu, zatraženo je da položimo depozit od 35.000 eura kao jamstvo naše predanosti robi. Kad smo to čuli, otišli smo u banku zatražiti kredit. No, ugodno smo se iznenadili kada su nas iz banke obavijestili da kredit nije potreban jer će oni dati jamstvo za naš rad.
Izdali su nam potvrdu koju smo predali u tvrtku Ihle i ona je prihvaćena bez problema. Lana je potvrdila da su zbog toga mogli nastaviti bez potrebe za posudbom.
Tek su prošla dva mjeseca, počeli su prionuti na posao.
Nakon potpisivanja ugovora, započeli smo dvomjesečnu obuku prije otvaranja naše tvrtke u Bavarskoj. Konzorcij Ihle nam je dao dozvolu za upravljanje jednom njihovom podružnicom, uključujući preuzimanje radnika, poreze, organizaciju rada, čišćenje i sve ostalo kao da je naša tvrtka.
U početku je sve bilo stresno, jer je pronalaženje zamjena za bolesne zaposlenike i odazivanje inspekcijama spadalo u moju odgovornost kao vlasnika. No, imala sam sreću što sam imala stalnu podršku predstavnika veće tvrtke. Na kraju sam se navikla na rutinu i sve je sjelo na svoje mjesto. Bio je to težak izazov s 24 godine, ali sve nam je išlo, priča Lana.
Prema njezinim riječima, ako bi pokrenula vlastiti posao u drugačijim okolnostima, to bi je koštalo oko 200.000 eura.
Lana priča kako je započela svoj poduzetnički put u Njemačkoj sigurnim i nekompliciranim putem. Odlučila se za osnivanje pekare, pothvat za koji je trebala osigurati lokaciju, kupiti opremu i angažirati pekare, što je moglo iznositi 200.000 eura.
Međutim, umjesto da uloži toliku svotu, odlučila se za stjecanje franšize. “Nisam morala potrošiti ništa približno tome”, potvrđuje ona.
