Čvarci se svugdje prave po gotovo istom receptu, ali će se svako složiti da nigdje skoro nisu isti. Postoje razne varijacije u smislu ubacivanja začina, vremena prženja, itd.
Metode izrade idealnih čvaraka raznolike su kao i sami čvarci, jer svako kućanstvo i domaćin ima svoj jedinstveni recept. Podrazumijeva se da je optimalan recept onaj koji najviše odgovara preferencijama pojedinca ili grupe!
Na temelju evidentnog oduševljenja koje pokazuju ovim čvarcima, sigurno je da su vrlo cijenjeni. Mlada vlasnica čak je i zaokružila njihov kontejner, ne samo zbog sreće koju pružaju, već i zbog njihove aktualnosti tijekom zimske sezone. To sugerira da se ovi čvarci smatraju najboljima.
Iako se zadatak topljenja masti i čvaraka može činiti jednostavnim, zapravo je to zahtjevan pothvat. Netko može biti zadovoljan potencijalnom dobiti od prodaje ovih proizvoda ili uštedama koje se mogu ostvariti zbog visokih troškova prskanja sličnih onima plemenitih metala.
Zajedno s brojnim improviziranim primjedbama komentatora, jedan je promatrač istaknuo kako se činilo da domaćinu nedostaje osjećaj hitnosti ili pritiska u njihovom izlaganju. Činilo se da nisu u potpunosti uloženi u zadatak koji im je bio na raspolaganju.
U prošlosti su čvarci bili široko dostupni i često besplatni, a nalazili su se u mnogim kućanstvima, osobito u ruralnim područjima. Međutim, njihov se status od tada promijenio, a cijene su skočile u nebo od nekadašnje niske cijene do toga da su postale simbol luksuza.
U prošlosti su stanovnici gradova kupovali ove predmete na tržnici, a ponekad su ih čak nosili kući u torbi za novine. Danas se uglavnom nalaze na tržnicama i prodaju se u malim plastičnim posudama, s naznačenim cjenovnim razredom, često uz pršut.
Osobno sudjelujući u nizu svinjokolja u zrenjaninskom kraju, Zorica Sinadinović, poslovna novinarka, promišlja evoluciju čvaraka od trivijalnog artikla do vrhunskog proizvoda. Dijeli svoje misli kroz svoje spisateljske i govorne angažmane.
Zorica Sinadinović priča kako je njihova zajednica radila zajedno na svinjokolji, dijeleći i pomažući jedni drugima. Poslije događaja uvijek su pazili da svojim susjedima spakiraju nešto za ponijeti kući, bilo da se radi o mesu ili kobasicama.
Međutim, uvijek su uključivali čvarke, koji su se smatrali manje poželjnim oblikom prehrane. U to se vrijeme gledalo s prezirom priznati da se jedu čvarci.
Prema riječima Slavena Batoćanina, proizvođača čvaraka iz Valjeva, podrijetlo čvaraka može se tražiti u tome što je on ostatak od svinje. Nekada se, posebno u Crnoj Gori, odbacivao, a ostavljala samo mast. Tek kada se netko sjetio posoliti, čvarci su postali poželjna namirnica.
U moderno doba proizvodnja čvaraka – namirnice koja budi sjećanja na djetinjstvo i vrijeme kada se ništa nije bacalo – prešla je pod kontrolu tehnologa i industrije.
Kao rezultat toga, cijena i potražnja za ovim proizvodom su porasli. U porastu popularnosti čvaraka utjecali su i nutricionisti, jer je masnoća ponovno prepoznata kao zdrava komponenta prehrane. Čvarci su postali sastavni dio hrono prehrane.
Prema riječima Zorice Sinadinović, sada se nalazimo u vremenu u kojem se petarde smatraju luksuzom. Oni više nisu nešto što se može ležerno podijeliti kao što su bili prije. Umjesto toga, ljudi ih nose samo kao dar kada putuju u inozemstvo.
Nažalost, to znači da si to više ne može priuštiti ni Sinadinović, koji ih je obilato dijelio. Kako se kaže, stvar je „ruke i kape“.
VIDEO pogledajte ovdje.
