Proslava blagdana svetog Nikole događa se 19. prosinca u skladu s novim kalendarom, što se podudara s božićnim korizmenom. Ova veza uspostavlja dubok odnos s temama suzdržanosti, skromnosti i unutarnjeg mira. Posluženi obrok je skroman, ali bogat simbolikom; fokus nije na raskoši, već na zahvalnosti, molitvi i svjesnosti.
U kućanstvima koja slave dan svetog Nikole, široko je uvriježeno vjerovanje da se treba izbjegavati sporni zadaci i rasprave. Prevladava mišljenje da dom treba biti ispunjen mirom, jer se sveti Nikola smatra čuvarom kućanstva, putnika, djece, siromašnih i svih potrebitih. Mnogi vjeruju da način na koji se blagdan obilježava ima značajan utjecaj na dobrobit obitelji tijekom cijele godine.
Život svetog Nikole, prelazeći od bogatstva do predanosti služenju drugima, započeo je u 4. stoljeću u Patari, današnjoj Turskoj, gdje je rođen u uspješnoj kršćanskoj obitelji. Pokazujući duboku sklonost vjeri i duhovnosti od malih nogu, rano je u životu uveden u crkvenu službu, pod utjecajem svog ujaka, koji je obnašao dužnost biskupa.
Ime Nikolaj se prevodi kao “pobjednik naroda”, značenje koje su mnogi kasnije shvatili kao pokazatelj svrhe njegovog života. Nakon smrti roditelja, odrekao se svog znatnog bogatstva i dodijelio ga onima kojima je potrebno, čime je stekao reputaciju osobe u potpunosti posvećene pomaganju drugima.
Unatoč mogućnosti da vodi miran i izoliran život, crkvena predaja pokazuje da je osjetio poziv da se ponovno poveže s stanovništvom i doprinese zajednici. Prepoznat je kao nadbiskup Mirea i zagovornik pravde.
Izabran je za nadbiskupa Mire u Liciji, gdje je ostavio značajan utjecaj. Njegova služba dogodila se u vrijeme progona kršćana, što je dovelo do njegovog zatvaranja i mučenja. Unatoč tim teškoćama, ostao je čvrst u svojoj vjeri, te je time postao simbol hrabrosti, pravde i istine za stanovništvo.
Prema crkvenoj predaji, bio je uključen u Prvi ekumenski sabor održan u Niceji, gdje se usprotivio herezi. Unatoč tome što je privremeno uklonjen zbog svog agresivnog odgovora, predaja tvrdi da je istina na kraju bila u njegovoj korist, čime se učvršćuje uvjerenje da Sveti Nikola dosljedno govori protiv nepravde.
Sveti Nikola, koji je preminuo u dubokoj dobi, odaje se počast obilježavanjem dana njegove smrti kao značajnog blagdana. Stoljećima su njegove relikvije služile kao izvor molitve i nade. Prijenos tih relikvija u talijanski grad Bari u 11. stoljeću obilježava se posebnom proslavom u svibnju.
Na ikonama je sveti Nikola prikazan kao dostojanstven biskup, karakteriziran spokojnim izrazom lica i gestom koja utjelovljuje i zaštitu i velikodušnost.
U srpskom folkloru i okolnim područjima, čuda povezana sa Svetim Nikolom često se spominju u narodnim pričama. Jedan od najpoznatijih izvještaja odnosi se na kralja Stefana Dečanskog, koji je, prema predaji, dobio povrat vida zahvaljujući svojim molitvama ovom svecu. Ove su pripovijesti značajno ojačale njegov ugled kao sveca kojem se pojedinci obraćaju u razdobljima bolesti, tuge i očaja.
Zaključak: Presjek vjere i obitelji u slavi Kao što pokazuju teolozi i povijesni zapisi Srpske pravoslavne crkve, sveti Nikola jedan je od najcjenjenijih svetaca među srpskim narodom, slavljen ne samo kao simbol krsne slave već i kao univerzalni zaštitnik zajednice. Njegovo široko rasprostranjeno štovanje proizlazi iz mješavine povijesnih istina i bogate narodne tradicije koja ga prikazuje kao suosjećajnog, pravednog i pristupačnog sveca.
Dan Svetog Nikole, koji se danas obilježava, nadilazi puku tradiciju; služi kao živopisan podsjetnik na načela solidarnosti, poniznosti i vjere koja premošćuju jaz između prošlosti i sadašnjosti, ujedinjujući obitelji u zajedničkim obrocima i molitvi.
