Gospođa Linda nam je pisala želeći razgovarati o tome kako je pokušala oživjeti orhideju.
Odabir je bio jednostavan, ili pokušati postići čudo, ili će orhideja biti odbačena, željela ona to ili ne.
Čak i orhideja koja je u lošem stanju može ponovno izrasti.
Bila je to biljka moje majke; zanemarila ju je ponijeti sa sobom kad je išla u vikendicu, a kad smo stigli, bila je potpuno dehidrirana, listovi su bili skupljeni, a cijela biljka je izgleda imala užasnu reputaciju.
Slijedio sam preporuke prijatelja koji uzgaja biljke bez zemlje.
Inače ne bih imao hrabrosti za to, ali ova me je država obdarila hrabrošću – uostalom, nemam što izgubiti.
Kao rezultat toga, uklonio sam supstrat za orhideju.
Napravio sam tipičnu staklenu teglu za čuvanje i napunio je tipičnom vodom na dnu.
Stavio sam orhideju unutra, ali sam samo djelomično potopio korijenje u vodu, donji dio biljke ostao je vani.
Listovi su skupljeni u samo jednom danu, biljka je počela cvjetati za dva tjedna, a od tada cvate već pet mjeseci.
Novi pupoljci uvijek rastu.
Svima savjetujem da ga iskoristite, ja sam sve svoje biljke već stavio u vodu, više ih ne uzgajam u zemlji.
I sljedeći put kad odlučite baciti jedan, stavite ga u čašu vode.
Sve veći broj orhideja koje se uzgajaju u vodi često se naziva “akvakultura”. Ovo je korisno iz nekoliko razloga:
Izbjegavanje truljenja korijena: Budući da je voda svježa i često se mijenja, vjerojatnost truljenja je smanjena ako je biljka ispravno osigurana.
Bolja kontrola vlažnosti: Voda je korisna za biljku jer osigurava stalnu vlažnost, što je osobito korisno u suhim uvjetima.
Manje štetočina: Bez tla manje je vjerojatno da će se pojaviti štetnici poput crva ili gljivičnih komaraca.
Estetičar: Orhideja koja se stavi u zdjelu sa svježom vodom djeluje elegantno i moderno.
Lakše gospodarenje: Nije potrebno brinuti o supstratu, a proces gnojidbe je jednostavniji vodom.
