Novosadski penzioner Milivoj Pejin privukao je pažnju srpske javnosti svojom unikatnom kućom od trske, slame, živog kreča i blata. Iznenađujuće, u izgradnji nema upotrebe cementa ili gvožđa, osim nekoliko komada u temelju koje je Pejin morao da ugradi. S ponosom se hvali da se njegova kuća nikada ne mora grijati da bi izdržala niske temperature i da ne zahtijeva krečenje.

Na prvi pogled, dom Miliovoja Pejina, penzionera koji živi u Novom Sadu, deluje kao neupadljiva stambena zgrada. Međutim, izgrađen je u potpunosti od održivih i energetski efikasnih materijala, sa izuzetkom temelja i stubova, koji su u skladu sa propisima obavezni da budu armirani betonom.

Prema rečima penzionera Milivoja, koji u kući živi više od decenije, najznačajnija korist stana su štedljivi zidovi od sabijene slame. Zidovi su sastavljeni od oko 500 ovih blokova, a svaki košta samo 50 dinara.

Ovaj entitet ostaje nepomućen čak i na temperaturama od nula stepeni i nikada ne proizvodi bjelkastu nijansu.

Novosađanin, koji je penzioner, u vreme gradnje je gajio i pšenicu. Shodno tome, nije nedostajalo ostataka slame, što je rezultiralo smanjenjem ukupnih troškova izgradnje kuće. Kada vanjska temperatura padne na -5 do -6 stepeni Celzijusa, unutrašnja temperatura ostaje ugodnih 11 do 12 stepeni bez ikakvog grijanja. Štaviše, temperatura u podrumu je još viša. Ipak, kada su bojler, šporet i televizor u funkciji, oni emituju toplotu pored svojih primarnih funkcija, podižući unutrašnju temperaturu na ugodan nivo. Milivoje je rekao da nikada ne koristi kreč, već da mrlje sa zidova uklanja brusnim papirom za manje od minuta. Osim toga, troškovi grijanja kuće su izuzetno niski.

Pejin objašnjava da su unutrašnji zidovi premazani živim krečom, a vapno je takođe mehanički dodavano u bale slame. Kao rezultat toga, kreč je ušao 6 centimetara u bale i sada je postao tvrd kao kamen, ne može se razbiti čak ni čekićem. Zabiti ekser u njega je takođe nemoguće.

Prema riječima stručnjaka, naučnim istraživanjima je utvrđeno da blokovi slame, u kombinaciji s krečom i blatom, nemaju nikakvu privlačnost za glodare i insekte, te nisu podložni izgaranju.

Vojvođanske njive su bogate kvalitetnim izolacionim materijalima, uključujući slamu i žutu ilovaču. Naši preci su godinama koristili ove materijale u građevinske svrhe. Međutim, kako je vrijeme odmicalo, prešli smo na manje sposobne moderne supstance.

Prema rečima profesora dr Slobodana Krnjetina, nova revizija se nazire na vidiku. On vjeruje da će revizija klasičnih materijala koji nude ekološke prednosti, kao i zdravstvene prednosti, biti ključ ove revizije. Dr Krnjetin je profesor na odseku tehničkih nauka u Novom Sadu.

Pored predubeđenja javnosti, nedostatak stručnosti među projektantima i izvođačima u vezi sa izgradnjom stambenih objekata od slame, kao i nepostojanje utvrđenih normi za ovu vrstu gradnje, sličnih onima u Francuskoj ili Novom Zelandu , dodatno ometaju napredak ovog pokreta alternativnog stanovanja u našoj naciji.

Deset godina nakon tog događaja, Milivoje je dokumentovao i ovaj patent!

Osoba koja ima 90 godina stvorila je patent koji može uštedjeti energiju i također služi kao bojler. “Electric Heater Conductor 3.6” je sposoban da zagreje stambeni prostor koji je ekvivalentan onom u jednoiposobnom stanu koji se prostire na 50 kvadratnih metara. Ima maksimalnu potrošnju energije od 22 kilovata tokom 24 sata.