Prije nekoliko dana je obilježena peta godišnjica smrti poznatog hrvatskog pjevača Olivera Dragojevića. I sada njegova djeca teško prihvaćaju stvarnost da je glazbenik zauvijek otišao od njih. U intimnom obiteljskom druženju najstariji brat Dino, uz blizance Davora i Damira, obilježili su turobnu prigodu pjevačičine smrti. Tijekom tog vremena razmišljali su o dragim sjećanjima na sretnija vremena provedena zajedno.
Pokazao je istu razinu razboritosti u svom pristupu odgoju svojih sinova i njihovom usmjeravanju prema njihovim budućim nastojanjima. Svoju ljubav prema glazbi Oliver nikada nije nametao nikome od njih. Više o svojoj strasti rado je ispričao sam Davor. Godine 1997., na vlastiti zahtjev, a ne zbog pritiska oca, surađuje s Renatom Končić Mine na snimanju dueta pod nazivom “Ako je ovo kraj”. Otac mi nikada nije nametao svoje težnje. Za razliku od Davora i Damira, on me nikada nije forsirao instrumentima jednostavno zato što smo izdanak renomiranog pjevača. Nismo imali obavezu učiti svirati ili pohađati glazbenu školu, iako su naše kućanstvo uvijek krasile klavijature, gitare, klarineti.
Od mog najranijeg sjećanja, nikada nam nije nametao svoj rad ili svoju slavu. Unatoč tome što zvuči kao kliše, uvijek smo dijelili prijateljsku vezu. Družili smo se na moru, pecali, igrali bilijar, a i dan danas nam je nezamislivo da u Žrnovnici ne zaigramo malo baluna. Ove aktivnosti bile su samo mali pogled u svijet umjetnosti za Oliverova nasljednika, koji ih je smatrao ugodnom diverzijom.
Oliver Dragojević kroz život je doživio brojne radosne trenutke zahvaljujući svojim sinovima. Pouzdano se može reći da je rođenje unuka Oliveru donijelo najveću sreću. U početku je imao ukupno petero unučadi, ali nakon njegove smrti rodilo se još dvoje. Vesni Dragojević ostao je zadatak da svojim unucima prenosi bajke i priče o svom slavnom djedu, što je dužnost koju nedvojbeno ispunjava.
