Prije 25 godina sestra Srđana Dragojevića odlučila je svoj život posvetiti redovništvu i zamonašila se đto je i za njenu porodicu bilo iznenađenje.. Među brojnim zapaženim filmovima i serijama koji su značajno utjecali na domaću kinematografiju izdvajaju se neki povezani sa Srđanom Dragojevićem. To su renomirana serija “Mi nismo anđeli”, film “Lijepo selo lijepa gora” i serija “Parada”. Unatoč istaknutom statusu, cijenjeni redatelj Srđan Dragojević sklon je suzdržanosti. Rijetko se izlaže očima javnosti, a intervjue daje samo kada za to postoji uvjerljiv razlog. Nadalje, rijetko raspravlja o svom privatnom životu, držeći ga privatnim.
Ipak, postojao je trenutak kada je dopustio pogled u dubinu svog bića, dijeleći uvide u svoje odrastanje i obiteljsko porijeklo. Ljetovao sam često u Prokuplju i boravio kod bake i djeda. U tom gradu su me tretirali krajnje familijarno, gotovo kao lokalnog. Često smo odlazili na treninge nadolazećeg boksačkog kluba Topličanin, koji se dičio renomiranim sportašima poput Ristića i Šećirovića. Jednom su me prilikom potaknuli na kratak boksački meč sa Šećirovićem, koji je na prvi pogled djelovao sićušno i nejako. No, već nakon dvije minute sparinga stekao sam duboku jasnoću o životu i njegovim izazovima, rekao je Dragojević u intervjuu Plejboju. U razgovoru je iznio nekoliko činjenica, među kojima i neočekivanu vijest da je sestra Srđana Dragojevića odabrala redovnički put i postala časna sestra.
Naš odgoj je bio identičan, što govori o tome da porijeklo i životne okolnosti nemaju nikakve veze sa suštinom čovjeka. Jasno, sloboda izbora postoji”, primijetio je prije nego što je nastavio. Odlučio sam se za drugačiji put od moje sestre, onaj koji je nažalost svjetovniji nego što sam se nadao. Ipak, u potpunosti podržavam njezin izbor, iako mi je trebalo neko vrijeme da shvatim. Nije me iznenadila njezina odluka o odlasku, jer sam to prepoznao kao način egzistencije, da kažem jednostavno – poziv. Ovo je bio jedini intervjuu u kojem je Srđan govorio o svom privatnom životu.
Nakon što je prije dvije godine izašao njegov film “Nebesa”, koji je pobrao zapažene pohvale, otvoreno je priznao da se njegova fascinacija kršćanstvom pojačala. To zanimanje proizašlo je iz njegove znatiželje o motivima sestre Srđana Dragojevića, koja je, sada poznata kao monahinja Amfilohija, prije četvrt stoljeća donijela odluku da stupi u manastir. Istaknuo je kako ga je njezin izbor da svoj život posveti Bogu oduvijek fascinirao. U određenom smislu, umjetnici također doživljavaju sličan poziv, oblik asketizma, osobito oni koji se trude posvetiti potrazi za istinom i, zauzvrat, nadahnuti druge da se poboljšaju kroz svoje filmove.
