Tijekom svog života Alexander Leka Ranković obnašao je mnoge titule i dužnosti. Bio je inauguracijski vođa i OZNA-e i UDBA-e, bio je šef svih policijskih i tajnih službi do 1966., a što je najvažnije, bio je pouzdani Titov pouzdanik i suradnik. Unatoč tome, mlađe generacije nisu dobro upućene u identitet i priču ove osobe. Za one koji su upućeni, još uvijek postoje dugotrajna pitanja. Najzastupljenija od tih upita je zašto je Ranković nakon Brionskog plenuma odlučio ostati šutljiv.
Tijekom 1966. godine isključen je iz partije. No, on i Žujović uspjeli su izbjeći posljedice svojih postupaka držeći se zavjeta šutnje, što je bila uobičajena praksa za pripadnike tajne policije. Nije rijetkost da se pojedincima u organizacijama poput UDBE ili OZNE zabranjuje govor. Jedina grižnja savjesti je što je Ranković mogao otkriti detalje o tome gdje su se nalazili i kako se ponašaju pojedinci poput Dragoljuba Draže Mihailovića i takozvanog gorskog lava Nikole Kalabića. U svojim je memoarima priznao da je, unatoč svojoj navici da prisluškuje svaki razgovor od javnih okupljanja do privatnih prostora, on ironično bio posljednja osoba koja je otkrila što ga čeka. Teški životni uvjeti u kojima je živio imali su dubok utjecaj na njegovu odluku da se pridruži radničkom pokretu u nježnoj dobi. Njegovi kolege u radionici u kojoj je radio također su igrali ulogu krijumčareći političku literaturu i publikacije u dućan da ih čita u vrijeme kada je Komunistička partija bila zabranjena. Godine 1924., s petnaest godina, Ranković postaje članom sindikata. Nakon što je 1925. godine postao kalfa, aktivno je sudjelovao u rukovodstvu radničke sekcije Abadži. Dvije godine kasnije, 1927. godine, pridružio se ogranku svih krojača i tekstilaca gdje je upoznao svoju buduću suprugu Anđu, koja se također bavila radničkim aktivom. Iste godine Aleksandar Ranković postaje član Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ), a nedugo nakon toga imenovan je za sekretara Mjesnog komiteta SKOJ-a u Beogradu. Ranković je bio među najpouzdanijim borcima za uspostavu novog poretka nakon Drugog svjetskog rata. Smatran je i jednim od “starih komunista”. OZNA je osnovana 1944. godine i za to vrijeme bila je zaokupljena brojnim zadaćama.
Tijekom svog mandata Aleksandar Ranković obnašao je više uloga, uključujući vodstvo policije i tajnih službi Jugoslavije. Njegove su odgovornosti uključivale suzbijanje pojedinaca za koje se smatralo da su oporbeni tadašnjoj državi i režimu. Nadalje, što je vrlo važno, Ranković je bio kum Josipu Brozu Titu tijekom Titove ženidbe s Jovankom 1952. godine. Politički utjecaj Aleksandra Rankovića bio je u stalnom porastu sve do 1966. godine, pa je razmjeri njegova pada još značajniji kada je izašla na vidjelo “afera prisluškivanje”. Nakon podjele simpatizere na Tita i Staljina, Ranković je ostao vjeran partiji i Titu. Službe pod njegovom upravom provodile su velika hapšenja i strijeljanja simpatizera Informbiroa. Značajan broj ljudi proglašen je krivim bez čvrstih dokaza, isključivo na temelju sumnje i bez ikakvih uočljivih kriterija. Tijekom 1966. godine došlo se do otkrića o prislušnim aparatima koji su navodno pronađeni u Titovom kabinetu i Jovankinoj spavaćoj sobi. Nikada nije otkriveno tko je pronašao naprave ni kako su pronađene, ali je vrlo brzo krivnja svaljena na Službu državne sigurnosti i njenog čelnika Aleksandra Rankovića. Optuživali su ga da djeluje kao sila koja se uzdigla iznad društva. Na Brionskom plenumu 1. srpnja 1966. Aleksandar Ranković držao se suzdržano. Njegovi bivši drugovi izbjegavali su ga, a on je djelovao zbunjeno i izgubljeno. Nije branio svoje postupke, a osudili su ga svi sudionici rasprave. Iznenada mu je, tijekom seanse, pozlilo i doživio je lakši srčani udar. Kada je progovorio, prihvatio je samo moralnu odgovornost i podnio ostavke na sve svoje funkcije.
1. srpnja 1966. prekinuta je blistava karijera Aleksandra Rankovića. Bio je osnivač svih tajnih agencija u Jugoslaviji te pouzdani čovjek od povjerenja i suradnik Josipa Broza Tita. Nikada nije utvrđeno da li je stvarno prisluškivao Tita ili mu je to bilo podmetnuto. Nakon Brionove šutnje uslijedilo je Rankovićevo povlačenje iz javnog života, gdje je živio spokojno i samotnički život posvećen pisanju svojih memoara. Ranković je na stranicama svojih memoara otkrio da je, unatoč pažljivom promatranju svega što se događalo, ostao nesvjestan sudbine koja ga je čekala. Boraveći u svojoj vili u Dubrovniku, daleko od bivših suputnika, posvetio je svoje osobne promišljanja koja su kasnije posthumno tiskana. Među njima je napisao: “Kao netko tko je bio oštro pozoran, upućen u sve, od političkih sastanaka do intimnih razgovora, bio sam ironično posljednja osoba koja je saznala za vlastitu sudbinu. Zbog narušenog zdravlja, Rankoviću je savjetovano da se oporavlja u blizini oceana. U noći s 18. na 19. kolovoza 1983. Rankoviću je iznenada pozlilo. Bio je vani na terasi svog hotela kada je doživio još jedan srčani udar. Liječnik koji je stigao iza ponoći na mjestu je konstatirao smrt. Na vijest o Lekinoj smrti, kraj njegove rodne kuće u Draževcima počelo se okupljati mnoštvo ljudi. Prvotni plan bio je da se tamo održi sprovod nakon što lijes bude prevezen iz Dubrovnika u Beograd. Međutim, general Sreten Kostić oštro se usprotivio toj ideji, navodeći da je Ranković zaslužio da bude sahranjen u “Aleji velikana” na beogradskom Novom groblju. Unatoč tom protivljenju, više od 100.000 ljudi nazočilo je sprovodu Aleksandra Rankovića u spontanoj predstavi njegove široke reputacije i popularnosti. Međutim, čin pokopa cenzurirao je Centralni komitet Saveza komunista. U kratkom priopćenju Tanjuga navodi se da se od Rankovića oprostilo “nekoliko tisuća građana”. Unatoč tome, neki svjedoci procjenjuju da je bilo prisutno preko 100.000 ljudi koji su skandirali “Leka, Leka” dok su se opraštali. Nakon prerane smrti prethodne supruge Anđe Ranković (1909—1942), s kojom je imao sina Miroslava-Miću, sklopio je drugi brak s Vladislavom Slavko Ranković (1920—2008), a zajedno su dočekali i drugi sin Slobodan. Trenutno je njegova unuka Anja Ranković ugledna novinarka i televizijska voditeljica.
Kod nas je Anja Ranković bila vrlo uspješna voditeljica. Međutim, od tada je preuzela potpuno novu profesiju. Kako su izvijestili lokalni mediji, ona je sada priznata kao jedan od vodećih stručnjaka za menadžment u sportskoj organizaciji. Svoj vrhunac zvjezdane slave dostigla je za vrijeme rada na BK televiziji, gdje je bila voditeljka popularne emisije „Slagalica“.Već nekoliko godina uživa u blaženstvu braka sa svojim partnerom, bivšim manekenom Dejanom Dmitrovićem. Tijekom svoje karijere uspjela se kloniti svakog skandaloznog ponašanja. Otkako se povukla iz javnosti, rijetko je viđaju na događanjima u glavnom gradu.
