U Izraelu je proglašena opšta mobilizacija i okuplja se velika vojska u pojasu Gaze. U najtežem razdoblju za svoju naciju, Izraelci koji žive izvan svoje zemlje ne bježe od sukoba unutar svojih granica. Zapravo, događa se suprotno. Ljudi žure iz Atene u New York kako bi uhvatili letove za Izrael nakon najvećeg napada Hamasa u posljednjih pola stoljeća. Čak su i letovi iz Beograda za Tel Aviv potpuno popunjeni, izvijestio je u srijedu kapetan Dušan Milatović, direktor letačkih operacija.
Usred kaosa u Grčkoj, stotine pojedinaca ostalo je blokirano u atenskoj zračnoj luci, satima čekajući da se ukrcaju na hitne letove. Situacija je postala još teža jer je nekoliko velikih zračnih prijevoznika obustavilo svoje letove u i iz Izraela. U međuvremenu, u Sjedinjenim Državama, gdje je više od 140.000 ljudi rođeno u Izraelu, neki rezervisti pokušavaju osigurati mjesta na čarter letovima za nemirnu regiju. Trenutna mobilizacija Izraela predstavlja najznačajniju mobilizaciju od Jom Kipurskog rata 1973., tijekom kojega je pozvano 400.000 rezervista. Vojska zemlje povećala je svoju mobilizaciju na 360.000 u utorak, u odnosu na prethodni broj od 300.000, dok je intenzivirala svoje protunapade na Hamasov napad 7. listopada. David Citron, bolničar stacioniran u neposrednoj blizini Gaze, izrazio je nevjericu prizoru pred sobom. Tisuće i tisuće vojnika, koji su svi tražili put do baze, ispunilo je područje. Atmosfera je bila puna emocija poput ljutnje, frustracije i šoka, kako je za Washington Post ispričao Citron.
Prema izvješću Associated Pressa, značajan broj Izraelaca koji žive u inozemstvu ima jaku želju služiti svojoj zemlji na neki način. To bi moglo značiti bilo što, od pridruživanja rezervama do pružanja pomoći onima koji su pogođeni tekućim sukobom. Unatoč činjenici da je rat već odnio živote najmanje 1800 ljudi i ne pokazuje znakove razrješenja u skoroj budućnosti, mnogi pojedinci još uvijek žele dati svoj doprinos na bilo koji način. Jakov Svisa, 42-godišnji otac petero djece, tvrdio je da iako nije bio izričito pozvan da se vrati u Izrael i bori, osjećao se prisiljenim to učiniti. Nakon što je služio u vojsci 15 godina, saznao je da je jedan od njegovih bivših cimera iz vojske bio među 260 ili više osoba koje su izgubile živote tijekom festivala u južnom Izraelu. Unatoč mogućim posljedicama odvajanja od obitelji i posla u Los Angelesu, Svisa jedva čeka da se pridruži svojoj pričuvnoj jedinici.
Prema izvješćima, nekoliko Izraelaca koji žive u inozemstvu trenutno se pokušavaju vratiti kući. Neki tvrde da su dobili poziv da se pridruže izraelskoj vojnoj rezervi, dok drugi očekuju da će ga primiti u bliskoj budućnosti. Neki od tih pojedinaca još nisu kvalificirani za služenje u oružanim snagama zbog svoje dobi. Nadalje, postoje i nedržavljani koji su blisko povezani s Izraelom i spremni su pružiti svoju pomoć. Tijekom svog odrastanja, Adam Jakobs, 18-godišnji učenjak iz New Jerseya, svake je godine putovao u Izrael kako bi vidio svoju rodbinu, unatoč tome što je rođen i odrastao u Sjedinjenim Državama. Nažalost, otkrio je da je njegov rođak bio jedna od žrtava napada i sada se jedva čeka vratiti u Izrael kako bi volontirao. Prema izjavi za AP, osoba je izjavila da je ostanak na trenutnoj lokaciji nemoguć zbog ozbiljnosti situacije. Naglasili su da je ovo najgore što je ikada bilo. Dok je sa svojom obitelji bio na odmoru na Maldivima, 19-godišnji Nir Ekhaus, porijeklom iz grada u blizini Nazareta, krenuo je na put kako bi se vratio kući. U Atenu je stigao preko Istanbula, a kada stigne, namjerava volontirati za organizaciju koja pruža pomoć vojsci. Izrazio je da je ono što se dogodilo bez presedana u povijesti Izraela. Nadalje je naveo da je događaj bio izuzetno zapanjujući. Izrael Lovrens, dvadesetsedmogodišnjak koji je rođen u Izraelu i odrastao u Londonu, nije dobio poziv za mobilizaciju. Međutim, on se trudi pridružiti se svojim kolegama, od kojih su mnogi već prisutni na prvoj liniji, kako bi pomogao obitelji koja živi u stanju stalnog terora i nereda. Govorio je iskreno, priznajući svoj strah. Nije bio sam u ovoj strepnji; svi ljudi s kojima je služio u vojsci dijelili su njegovu strepnju. Unatoč tome, ostao je odlučan u svojoj obuci, odlučan izvršavati svoje dužnosti najbolje što može.
