Smrt Nebojše Glogovca, prije pet godina, izazvala je neizmjernu tugu mnogih. Praznina koju je ostavio voljeni glumac kao da nikada neće biti popunjena.On je ostvario veliki broj uloga kroz koje će živjeti zauvijek u srcima svojih obožavatelja.  Među ožalošćenima koji su osetili najakutniji bol bio je i njegov otac Milovan. Sa druge strane, njegova supruga Milica odlučila je da se povuče iz očiju javnosti nakon tragedije. Ona se retko pojavljuje na događajima, a često je posmatraju samo na komemoraciji svog muža na godišnjicu njegove smrti.

Nebojšin otac Milovan Glogovac izrazio je zadovoljstvo likom svog sina, napominjući da Nebojša nikada nije govorio loše o njemu. Tuga je često praćena složenim nizom emocija koje lako mogu postati neodoljive. Ipak, za one koji pate, kao izvor snage služi sećanje na Nebojšinu sklonost da ostane bez odeće, o kojoj se često raspravljalo. Molitva se široko smatra najefikasnijim lijekom za emocionalnu bol, pružajući utjehu i nadu. Pre svega, molitva uliva veru da je Nebojša sada u društvu pravog i živog Boga, u svetu koji je daleko superiorniji od onog koji je ostavio iza sebe.

On je u intervjuu za “Večernje” izjavio da je našao utjehu u saznanju da je Nerbojša živio iskreno tokom svog vremena na Zemlji. U detinjstvu je bio član crkvenog hora pošto mu je otac bio duhovnik. Njegovo je odrastanje bilo ukorijenjeno u crkvi, a njegovi prvi koraci poduzeti su pred oltarom. Hor u galeriji i danas se sjeća mladog, kovrdžavog čovjeka koji im je donosio poklone. Često je govorio kako je njegova vjera imala značajan utjecaj na njega. Vjerujem da se sve vrijednosti, vrline i mane stiču i uzimaju iz naših domova. Porodica je temelj, a na tim ranim učenjima izgrađeno je sve što je Nebojša postigao kasnije u životu.

Poznato je da je Nebojša svojim naslednicima usadio sve potrebne vrednosti, kaže Milovan Glogovac. Na spomeniku je uklesan krst, koji se razlikuje od tipičnog srpskog krsta. Iako je odrastao u domaćinstvu vjerskih vođa, njegova pogrebna služba nije se striktno pridržavala pravoslavne tradicije. U Aleji zaslužnih građana, u kojoj je obavljena sahrana, nije dozvoljeno postavljanje krsta zbog arhitektonskih ograničenja u prostoru.