Za one koji nisu upoznati sa srpskim pogrebnim običajima, to može biti zbunjujuće iskustvo. Netko se može zapitati: “Što se točno ovdje događa?” Jedna praksa koja je posebno vrijedna pažnje je stavljanje sata na ruke pokojnika, koje su prekrižene na prsima. Stanje sata, bilo da je već navijen, ima li novu bateriju ili čak i ako pokojnik drži mobitel, ima golemu važnost u ovim tradicijama.
Na prvi pogled, prisutnost igračke u kovčegu odrasle osobe možda ne izaziva nikakvu uzbunu. Međutim, ova tradicija proizlazi iz vjerovanja da može spriječiti da obitelj prođe kroz više smrti unutar jedne godine. Ideja je da ako dva ili više članova iste obitelji preminu u neposrednoj blizini, uključivanje lutke igračke tijekom sprovoda može poslužiti kao način da se prekine lanac tragedija.
Neka vjerovanja nalažu da smrt dva člana obitelji unutar godine dana nije dovoljna za magijske zahtjeve. Da bi se magija potpuno ublažila, treća duša također mora doživjeti istu sudbinu. U nastojanju da to izbjegnu, obitelji u žalosti često stavljaju lutku u lijes kao zamjenu za trećeg preminulog pojedinca. U razgovoru za Kurir etnolog Bojan Jovanović daje uvid u razloge ovog običaja.
Davanje novca za određeni cilj, organizaciju ili osobu naziva se doniranjem. Donacije se mogu dati na različite načine, kao što su jednokratni doprinosi ili redovita plaćanja. Čin doniranja novca može donijeti značajnu promjenu jer može pomoći u financiranju ključnih projekata poput znanstvenog istraživanja, humanitarne pomoći i razvoja zajednice. Nadalje, doniranje novca također može biti sredstvo stvaranja pozitivnog utjecaja na svijet i podržavanja ciljeva koji su u skladu s nečijim načelima i uvjerenjima.
U našim je krajevima tradicija darivanja pokojnika još uvijek prisutna i izvorno je posuđena iz grčke prakse. U staroj Grčkoj vjerovalo se da je pokojnik morao platiti skelaru Flegiju da prijeđe rijeku Stiks, što je označilo početak zagrobnog života. Zakon ostaje na snazi i danas zbog njegove praktične implikacije pružanja financijske potpore obitelji pokojnika. U prošlosti je bio običaj da se bogati članovi ruralnih zajednica pokapaju sa svojim zlatom. To se temeljilo na uvjerenju da je plemeniti metal neophodan za njihovo putovanje u zagrobni život. Obitelji bi uvijek držale najvrjednije komade zlata odvojeno od ostatka. Međutim, s vremenom je tradicija postala manje rasprostranjena zbog neobuzdanog skrnavljenja grobnica od strane lopova koji su tražili zlatnike.
Odavno se vjeruje da su pogrebni običaji povezani s mitovima i daju im se veliko poštovanje tijekom posljednjih priprema za pokojnika. Među tim običajima je i praksa stavljanja osobnih stvari, poput češljeva, u džepove pokojnika, kako bi se očuvao osjećaj reda u svijetu. Također je običaj poredati novčiće u blizini pokojnika, jer se vjeruje da će biti potrebni za putovanje u zagrobni život. Nadalje, ugradnja osobnih predmeta poput ručnih satova ili štapova nije neuobičajena. Ova saznanja Jovanović je prenio za “Kurir”, rasvjetljavajući ove pogrebne običaje kako ih tumače stručnjaci.
U srpskoj tradiciji nije uobičajeno da se obiteljske fotografije stavljaju u lijes pokojnika. To je zato što se vjeruje da će Bog one koji se pojavljuju na slici, a koji su još živi, s dušom pokojnika odvesti u zagrobni život. Ova praksa se vidi kao potencijalno opasna za obitelj preminulog, što potvrđuje i etnolog Jovanović. U Srbiji postoji tradicija oblačenja pokojnika u njihovu najljepšu odjeću, koja se obično bira i priprema prije sahrane. To je ukorijenjeno u uvjerenju da će tu odjeću preminuli nositi cijelu vječnost, zbog čega je neophodno odabrati odjeću koja je i prikladna i estetski ugodna za njihov vječni život.
Kako bi se spriječila transformacija životinja u vampire, potrebno ih je držati podalje od lijesa tijekom ceremonija otvorenih lijesova. U pojedinim krajevima Srbije, poput užičkog kraja, običaj je da se poduzmu dodatne mjere opreza kako bi se domaće životinje spriječile da se približe pokojniku ili preskoče lijes, jer se vjeruje da se tako životinja povampiri. Kao rezultat toga, vlasnici kuća u ovim područjima paze da njihove mačke i psi ostanu izvan kuće tijekom ceremonije.
Također nikada ne ostavljaju pokojnika bez nadzora kod kuće, jer se vjeruje da vrag može opsjednuti tijelo pokojnika, uzrokujući njihovo uskrsnuće iz mrtvih i potencijalno naškoditi živima. U posljednje vrijeme uobičajena je praksa da se u džep odijela preminule osobe stavlja funkcionalan mobitel. Ovaj se čin temelji na ideji da se tijekom teških vremena može tražiti vodstvo od preminulih.
