Često se iznenadimo kad vidimo fotografije iz djetinjstva slavnih ljudi. Fotografija slavnog glumca ostavila je neizbrisiv dojam na ljude tada, a i danas osvaja publiku. Možete li uočiti blijedi odraz na ostarjeloj fotografiji? Trenutno zauzima istaknuto mjesto kao jedan od vrhunskih glumaca, vrlo tražen kako u kazalištu i na filmu, tako i u domaćim televizijskim serijama. Najstariji je Verin i Pekov sin, a Veliborov brat. Njegove formativne godine bile su u Nikšiću, a rođen je 1978. godine u Titogradu.
Sa navršenih šesnaest godina primljen je kao student u inauguralnu kohortu Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju. Pridružio se razredu profesora Bore Stjepanovića.
Tijekom druge godine studija ukazala mu se prilika za proboj u kazalištu i prva suradnja s redateljem Milanom Karadžićem. Andrija Milošević, koji je razvio duboku strast prema glumi, uspješno je završio studij diplomskom predstavom “Gospođica Julija”. Podsjećamo, u Beograd je stigao 2000. godine na poziv Svetozara Cvetkovića, koji mu je pomogao da se zaposli u Ateljeu 212.
Andrija Milošević se prisjeća duboko potresnog trenutka u svom životu, prije više od osam godina, kada mu je preminuo otac. Očeva prisutnost u našem kućanstvu bila je rijetka, a naša komunikacija minimalna. Unatoč tome, bio je izuzetan pojedinac, pravi domaćin. Ipak, na mene je ostavio upečatljiv dojam kada je rekao „Ne smiješ vaditi slamku s tuđe livade“. Ova je izjava imala veliku dubinu i značaj za moj osobni rast. Začudo, ostao sam pribran i spokojan tijekom njegova sprovoda kad je preminuo. Tek nakon tri mjeseca, gledajući film o čovjeku koji se zajedno sa svojom obitelji bori s rakom, emocije su me svladale. Dok sam gledao film, zatekao sam se kako nekontrolirano plačem solidnih 45 minuta, koliko je trajao film. Tijekom ovog emotivnog putovanja shvatio sam da su suze rezultat dubokog utjecaja koji je moj otac imao na moj život. Ovo iskreno iskustvo Andrija je ispričao u epizodi emisije “Lavlje priče” u kojoj je s njim razgovarao kolega Nenad Jezdić.
Muka se pojačavala kako je glumac doživljavao još dublju tugu zbog smrti svoje majke Vere. “Moja je majka proživjela dugotrajno razdoblje bolesti, život joj je bio pokvaren tragedijom. Ona je središnja figura inspiracije i divljenja u mom vlastitom postojanju. U to sam se vrijeme upustio u nezavisnu produkciju, pothvat koji će u konačnici oblikovati moju nepokolebljivu profesionalnu putanju. Konkretno, pokrenuo sam kazališni pothvat s namjerom da joj olakšam prijeko potrebnu kiruršku intervenciju u Beogradu . Svrha ove operacije bila je transplantacija bubrega, a to je imperativ zahvata za očuvanje njezina života. Začudo, uspjeli smo u tom cilju, uspješno produživši njezin životni vijek. Naime, moja baka Sofija, koja je i danas živa, nesebično je donirala svoj bubreg u tu svrhu”, ispričao je Andrija u prošloj emisiji, najavljujući početak nove ere.
