Pogled na ljubav brojnih pojedinaca doživio je značajnu transformaciju nakon otkrića jedne Srpkinje koja se zaljubila u Albanca. U našoj regiji se na ljubav između pripadnika različitih vjera i nacija gleda sa podozrenjem nakon rata koji se desio u devedesetima. Romansa srpske manekenke i albanskog nogometaša puna je kompleksa i burnih događaja koji izazivaju različita mišljenja. Unatoč tome, oni nisu jedini par koji zbog svoje privrženosti trpi društveni nadzor. Naime, Anđela Savić, državljanka Srbije, našla se zaljubljena u osobu porijeklom iz Albanije.
Odlučila zanemariti majčine prigovore, donijela je hrabru odluku da ga posjeti. Njihova se ljubav od početka smatrala nedopuštenom, no ova mlada djevojka nije bila svjesna onoga što je čeka. Sada vam predstavljamo cijeli njezin blog na uvid. “U periodu od tri tjedna vodila sam bitku volja sa svojom majkom oko moje želje da posjetim svog dečka koji živi u Albaniji. Razlog za ovaj dugotrajni sukob? Ništa više od neutemeljenih predrasuda. Njezinu strepnju nije ublažila ni činjenica da je već više od mjesec dana proveo u Beogradu. Strah je pobijedio razum. Vrijedno je naglasiti da on sam nikada nije bio problem; postao je nenamjerna žrtva u ovoj borbi”. Krenula sam na putovanje u ovu “zloglasnu naciju” i tamo sam sletila u ponoć, osjećajući se pomalo dezorijentirano. Jedina fraza koju sam znala na albanskom bila je “mirmrama”, što u prijevodu znači “dobra večer”. Nakon ulaska u autobus, krenula sam na putovanje kroz Prištinu. . Po dolasku na autobusku stanicu dočekani smo od strane lokalnog stanovništva, uz pozdrave na srpskom i albanskom jeziku.
Transformacija nije promakla mojoj pažnji. Dogodio se zamjetan pomak, jer su pojedinci prigrlili zadovoljstvo i odbacili prethodne preokupacije podrijetlom. Među mlađom generacijom pojavio se zajednički napor da se poprave naši pokvareni odnosi. Unutar ovog pokreta postoji uvjerenje da svi pojedinci srpskog porijekla tečno govore ruski jezik. Međutim, smatram da sam ja jedina iznimka, jer nemam nikakvog znanja ovog jezika. Suprotno tome, također se obično pretpostavlja da su svi Albanci privrženi islamskoj vjeri, da imaju tamnu put i crnu kosu. Ipak, ova je pretpostavka nedvosmisleno pogrešna.
Moje osobno iskustvo zaštitilo me od gajenja bilo kakvih predrasuda, pa sam stoga nesposobna razgovarati o procesu njihovog prevladavanja. Kad je riječ o mojoj obitelji, moj povratak u Albaniju s netaknutim fizičkim i psihičkim stanjem ublažio je velik dio stresa povezanog s budućim posjetima. Umjesto pokušaja uvjeravanja nekoga da vjeruje u nešto što ne želi prihvatiti, često je učinkovitije jednostavno pokazati ljepotu koja postoji u stvarnosti. Sjećam se primjedbe koju je dala majka mog dečka kao odgovor na strepnje moje vlastite majke. Svoju nevjericu izrazila je riječima: “Zar oni nisu upoznati s trenutnim događajima? Naša zajednica je poznata po mirnoći!” Nakon kratkog trenutka razmišljanja, dodala je, “Ah, da… doista se “informiraju”. Temeljna sličnost među pojedincima često se zanemaruje usred uočenih razlika. Ljude ne razdvaja fizička udaljenost u kilometrima, nego narativi koji im se nameću.
