Ime i prezime Sharbat Gule, rođene u Afganistanu, postalo je simbol hrabrosti i suosjećanja. Godine 1984. Steve Mekari, američki fotoreporter, snimio ju je kad je imala samo dvanaest godina i to je postalo međunarodno priznat simbol. Njezin neizbrisiv duh osvojio je srca i umove ljudi diljem svijeta. Godine 1985. njezin je portret izabran za naslovnicu renomiranog časopisa Nacionalna geografija. Sharbat Gula je postala amblem ljepote i melankolije afganistanskog naroda, kao i prikaz teških životnih okolnosti s kojima se suočavaju mnogi pojedinci na tom području. Njezine oči, koje su duboke i prodorne, prenose niz emocija od tjeskobe do optimizma, od terora do hrabrosti.
Iako je portret Sharbat Gule stekao njezino svjetsko priznanje, njezin je život bio zasjenjen tragedijom, nedaćama i teškoćama. U svjetlu svoje novostečene slave, Sharbat Gula naišla je na brojne prepreke, uključujući neprijateljstvo talibanskog režima koji je preuzeo kontrolu nad Afganistanom. Njezina je sudbina postala dirljiv prikaz iskušenja i nevolja koje su bezbrojne afganistanske žene proživjele pod opresivnom vladavinom talibana. Zbog prijetnji i opasnosti po život, Sharbat Gula je bila prisiljena napustiti svoj dom. Godine 2002. emigrirala je u Pakistan gdje je nastavila podnositi svoj mukotrpan život u egzilu. Tamo je zajedno sa svojom obitelji boravila i suočavala se s teškim životnim uvjetima boreći se za preživljavanje. Godine 2016. Sharbat Gula je izbačena u središte pozornosti nakon desetljeća života u mraku. U Pakistanu je privedena zbog izrade lažnih identifikacijskih dokumenata, što je privuklo pažnju svjetskih medija. Ovaj incident poslužio je kao dirljiv podsjetnik na njezine nesretne okolnosti.
Trenutno živi u Pakistanu, život Sharbat Gule i dalje je obavijen mrakom. Ona predstavlja simbol bezbrojnih afganistanskih žena koje su pretrpjele ogromnu nesreću i patnju tijekom godina sukoba i nestabilnosti u svojoj zemlji. Jedna od najpoznatijih i najpotresnijih fotografija u analima fotografije je portret Sharbata Gule. Služi kao globalni podsjetnik na hrabrost i agoniju koju ljudi prolaze, dok također ističe zamršene i često tužne priče koje leže iza svake proslavljene slike. Sama Sharbat Gula dokaz je čvrstoće ljudske duše u suočavanju s nezamislivim nedaćama i tako nastavlja nadahnjivati druge da ustraju kroz vlastita iskušenja. Svjetski poznati portret koji je postao simbol ljudske borbe snimljen je u Nasir Baguu u Pakistanu, a kao glavnu temu prikazuje Sharbat Gulu. Gula je tamo boravio kao izbjeglica, pobjegavši od brutalne stvarnosti sovjetsko-afganistanskog rata. Američki fotoreporter Steve McCurry zabilježio je trenutak koji će zauvijek ostati urezan u sjećanje ljudi diljem svijeta. Unatoč tome što je tada imala samo dvanaest godina, portret Gule dočarao je žestinu emocija i težinu njezina života.
Razina slave i pažnje koju je privukla fotografija nije bila u skladu sa stvarnom osobom prikazanom na njoj, Sharbat Gula. Tek 2002. Gulin pravi identitet i lokacija potvrđeni su naknadnom fotografijom snimljenom kao odrasla žena. Nakon ovog otkrića, Gula je živjela u Pakistanu, gdje je podigla svoju obitelj i suočila se sa svakodnevnim problemima izbjeglištva.Unatoč mirnom razrješenju početne situacije Sharbat Gul, njezina se sudbina burno okrenula. Pakistanska ju je vlada 2016. uhitila zbog navodnog petljanja u službenu dokumentaciju. Nakon što je provela u pritvoru, sljedeće je godine prisilno vraćena u Afganistan. Ovakav razvoj događaja ukazao je na neizvjesnost i ranjivost egzistencije izbjeglica, posebno onih koje su stekle međunarodno priznanje. U životu Sharbat Gule, kolovoz 2021. obilježio je još jedan ključni trenutak jer je Afganistan ponovno došao pod vlast Talibana. Usred te izazovne situacije, Gula je u studenom 2021. godine dobila azil u Italiji, čime je konačno završila svoje dugo i mukotrpno putovanje. Uz ovu novopronađenu sigurnost i priliku za novi početak u stranoj zemlji, Gula je uspjela ostaviti iza sebe borbe izbjeglice. Mnoge afganistanske izbjeglice i žene koje su doživjele slična iskušenja smatraju Sharbat Gulu svjetionikom hrabrosti i otpornosti. Njezin životni put, od izbjeglice koja je stekla globalno priznanje do žene koja se suočavala s pravnim i političkim preprekama, podsjeća na zamršenost sudbine i čvrstinu ljudske duše. Njezin izvještaj traje kao nezaboravan i nadahnjujući testament temeljne ljudskosti koja se često zanemaruje u svijetu koji zanemaruje one u potrebi. A na žalost takvih je sve više.