Vedrog duha i neosporne elegancije, Dragana Katić je postala istaknuta televizijska ličnost. Ona je jedna od najpoznatijih voditeljica u Srbiji koju mnogi obožavaju. Međutim, njen život je obilježen nizom izazova uprkos njenoj veselosti na ekranu. Kao samohrana majka, posvetila se podizanju djece blizanaca u skromnom stanu na Karaburmi. Tokom godina njihovog formiranja i njihovog odrastanja u odraslo doba, Katić je ostala stalni izvor podrške i smjernica za svoju djecu.
Nakon perioda relativne stabilnosti, glavna junakinja je teško pogođena kada joj se majka ozbiljno razboljela. Dragana tvrdi da se njena majka ranije uspešno lečila, ali da se bolest vratila četiri godine kasnije. Na Božić je saznala za dijagnozu svoje majke, tačnije, za majčinu crnu prognozu. Nesreću je dodatno povećao njen otac je istog dana doživio moždani udar, iako nije navedena godina. Ovo je označilo početak mučnog iskustva, kako se voditeljica živo sjeća. Voditeljka je u emisiji “Na terapiji kod Slavice Đukić Dejanović” ispričala koliko ju je emotivno nanela bolest njene majke, kao i mukotrpnu borbu koja je usledila.
Dok su se moja djeca spremala za upis u srednju školu, dobila sam vijest od doktora da je mojoj majci potrebna još jedna runda hemoterapije. Ovo otkriće dovelo je do unutrašnjeg sukoba i tražeći savjet, posjetila sam neuropsihijatra i podijelila s njima svoju nevolju. Zbog obaveza prema majčinom domaćinstvu, vlastitom domu i mojoj djeci koja su bila na kritičnoj raskrsnici u svojim životima dok su odlučivala koju srednju školu da pohađaju, nisam mogla da se posvetim terapiji i trebao mi je hitan lijek. Shodno tome, morali su mi prepisati lijekove za kontrolu nivoa stresa i anksioznosti. Srećom, na kraju sam pronašla nekoga ko je razumio moju situaciju. Dobila sam lijekove, koje sam uzimala godinu dana, ali sljedeće proljeće je bilo prilično izazovno. Hemoterapija je ispunila jutra, dok su popodneva bila posvećena snimanju dvije epizode “Grand šoua”. Dragana Katić je u tom burnom vremenu pronašla utehu u nepokolebljivoj podršci i pomoći Saše Popovića, koji je jedini bio upoznat sa istinom njenog životnog haosa.
Uz malo oklevanja, poverila sam se Saši Popoviću o svojim neizvesnostima. “Nisam potpuno sigurna kako će se sve odvijati ili kakav će biti ishod, ali osjetila sam potrebu da vas obavijestim”, rekla sam. Nakon smrti majke, Dragana je preuzela na sebe da popravi zategnute porodične odnose koji su postojali neko vreme. Tokom mamine bolesti primijetila sam zabrinjavajući obrazac: oni koji su nam bili najbliži polako su nestajali, ostavljajući me bez sistema podrške. To su bili pojedinci u koje sam u potpunosti vjerovala, i nisam mogala ni zamisliti da će nas napustiti u vrijeme naše potrebe. Traženje pomoći je već bio izazov, ali njihov iznenadni izostanak je to dodatno otežao. Bilo je trenutaka kada sam trebala pomoć, posebno kada je u pitanju pronalaženje odgovarajuće njege za moju majku. Razmišljajući o situaciji, shvatila sam koliko je važno tretirati bliske prijatelje kao da su porodica, kako bih bolje riješila sve porodične probleme. Nakon gubitka voljene osobe, moji prioriteti su postali mnogo jasniji i shvatila sam značaj prihvatanja stvarnosti.
