Toma Zdravković je bio najpoznatiji boem na muzičkoj sceni u Jugoslaviji. Bivši Tomin kolega i blizak prijatelj, pjevač Predrag Cune Gojković, prepričao je ovaj trenutak iz Tomina života. Tijekom vremenskog razdoblja u kojem se Tomina priča odvija, svijet je prolazio kroz značajne promjene i događaje. U međuvremenu, Toma je bio uključen u osobnu borbu koja je dokumentirana u njihovoj priči. Toma se našao u borbi s podmuklom bolešću. Njegova nepokolebljiva hrabrost i postojanost u suočavanju s bolešću zamršeno su isprepleteni s fluktuirajućim krajolikom američkih društvenih i povijesnih transformacija, što je rezultiralo višestranom pričom o vremenu u kojem je živio.
Toma Zdravković, poznat po svom vječnom romantizmu i boemskom duhu, bio je iznimno darovit pjesnik i glazbenik koji je ostavio dubok utjecaj na glazbeni krajolik Srbije. Poreklom je iz Aleksina, ali je veći deo života proveo u Pečenjevcu, idiličnom mestu nadomak Leskovca. Započevši karijeru kao mladi glazbenik, Toma je ubrzo postao poznata osoba u beogradskom kafanskom krugu. Njegova dirljiva i autentična poezija naišla je na odjek među pokroviteljima, dirnuvši njihova srca svojom iskrenom emocionalnom privlačnošću. Njegove glazbene skladbe bile su iskrena i iskrena razmišljanja o temama kao što su ljubav, tuga, prolazna priroda vremena i duboke emocije. Tijekom svog profesionalnog života Toma Zdravković stvorio je repertoar zadivljujućih balada koje su izdržale test vremena i koje su i dalje omiljene mnogima. Njegovu glazbu karakterizirala je autentičnost i sposobnost da odjekne kod publike svih generacija. Jedna od njegovih najpoznatijih pjesama, “Danka”, ostaje amblem njegovog kreativnog umijeća i postala je bezvremenski klasik. Nažalost, svijet je prerano izgubio darovitog umjetnika. Toma Zdravković preminuo je 30. rujna 1991. godine, stvorivši prazninu u srpskoj glazbi. No, njegove pjesme i danas odzvanjaju mnogim pojedincima, evocirajući uspomene na vremena kada je slobodoumni ambijent beogradskih kafana bio živ i disao nadahnućem. Njegovo nasljeđe ostaje kroz njegovu glazbu koja dira srca bezbrojnih ljudi.
Tijekom boravka u Torontu imao sam priliku prisustvovati izvedbi predstave “Dotaknuo sam dno života”. Predstava me duboko odjeknula, pogotovo jer je Toma, jedan od izvođača, u to vrijeme bio teško bolestan. Toma je tijekom boravka u Chicagu uspio prikriti svoju bolest, sve dok nije došao pružiti ruku. Dijagnosticiran mu je rijedak oblik raka mokraćnog mjehura, a srećom, brat moje žene je urolog. Obratio sam mu se za savjet, a on je predložio da dovedemo Tomu na liječenje. Uvjet je bio da mu možemo produljiti život koliko želi i mi smo pristali, prisjeća se Cune Gojković.
Nakon što je obavijestio Tomu, onje otišao u Chicago. Uspjeli su se dogovoriti oko vremena i datuma operacije, ali oko jednog ključnog aspekta koji je predložio doktor Ilija Srećković – kastracije – nisu. To je bio uvjet potreban da se spriječi daljnji razvoj tumora, kako je podijelio Cune. Konačni ishod bila je Tomina smrt od teške bolesti i nije sigurno bi li prihvaćanje operacije promijenilo situaciju.
