Srđan, gastarbajter koji je prije dvije i pol godine stigao u Ameriku, stvorio je uspješan biznis temeljen na najprisutnijem srpskom kućnom artiklu koji s lakoćom može izraditi svaka domaćica. Svoju priču dijeli s kamerom, opisujući svoje putovanje i poduzetnički uspjeh. Prema njegovom svjedočenju, posao cvjeta.
Srđan, koji je radio kao gastarbajter u Njemačkoj, kasnije se zaputio u Kaliforniju u Americi gdje je osnovao uspješan posao koji mu je omogućio lagodan život dok je radio samo tri dana u tjednu. Izrazio je zadovoljstvo stanjem u kojem se nalazi, navodeći da nema nikakvih pritužbi. Unatoč tome što živi sam, rijetko se upušta u kuhanje nečega u čemu uživa jer mu se to ne isplati.Priča se vrti oko gospodina Srđana koji u Kaliforniji proizvodi domaće palačinke. Ove su poslastice glavna namirnica bezbrojnih kioska u Srbiji, a svaka majka Srpkinja peče i po 50 palačinki odjednom kada su joj djeca gladna, a druge hrane kod kuće nema. Srećom, potrebnih sastojaka uvijek ima u svakom srpskom domaćinstvu – mlijeka, jaja i brašna.
Srđan udovoljava američkom nepcu pečenjem i punjenjem svojih proizvoda na način koji odgovara njihovom ukusu. Njegovo radno mjesto nalazi se u prikolici koja mu služi kao središte poslovanja. Sada ima istaknutu poziciju gdje dočekuje svoje mušterije po dolasku i ispraća ih na odlasku. Prikolicu koju je nabavio iz Kine dobro su prihvatili njegovi pokrovitelji, koji je opisuju kao šarmantnu. Srđan je svojim uspjehom u samo dva mjeseca već otplatio trošak trailera. Prikolicu krase svjetla koja je osvjetljavaju iz svih kutova, a strateški je postavljena tako da je kupci lako uočavaju. U kameru je ispričao svoju priču Draganu Rakonjcu, koji se bavi dokumentiranjem iskustava pojedinaca iz naše zajednice koji žive i rade u Americi. U mom lokalu kupnja palačinke ne bi bila mudra odluka zbog previsokih cijena. Tipična palačinka, ukrašena jagodama i bananama, košta 12 dolara, dok je najskuplja varijanta s Nutellom 15 dolara. Unatoč tome, kupci su spremni platiti 20 dolara po palačinki, pa čak i ostaviti napojnicu, zbog čega su se moje palačinke stalno rasprodavale. Prema Srđanovim riječima, koji je nedavno zaposlio pomoćnika Meksikanca, meksička zajednica ima dobar apetit i ne žali što se upušta u ovakve delicije. Srđan radi po rasporedu koji uključuje tri uzastopna dana rada nakon kojih slijede četiri dana odmora. Tijekom radnih dana cijeli dan provodi radeći, počevši od rane jutarnje kupovine i pripreme smjesa u svojoj kući. Zatim se seli na parkiralište u svojoj prikolici u tri popodne do večeri. Kad navečer dođe kući, raspakira se i opere suđe. Prema Srđanovim riječima, nova kineska prikolica otvorila mu je više mogućnosti jer ima sve što mu treba, uključujući hladnjak i zamrzivač za sladoled.
Srđan kaže da je sredio svu potrebnu dokumentaciju i sve svoje poslove obavlja u granicama zakona. Tvrdi da svoje poreze plaća dosljedno, baš kao i svaki drugi marljiv pojedinac. Srđan je bio otvoren oko svoje zarade i otkrio da može prodati 80-90 palačinki jedne uspješne večeri, zaradivši od 1,000-11000 dolara za samo pet sati rada. Po dolasku u Ameriku odmah je razmišljao u koji će se poslovni pothvat upustiti. Iako se dvoumio između otvaranja obrta za roštilj ili palačinke, na kraju se odlučio za palačinke zbog ljubavi svoje djece prema njima i relativno nižim troškovima.
