Nakon godina štednje na svojoj skromnoj penziji, 83-godišnja baka Irena Hološi iz Kikinde konačno je mogla da nabavi kameru za video nadzor. Kamera se pokazala kao božji dar, jer joj je omogućila da identifikuje krivca za decenijsku uljnu mrlju na fasadi njenog doma koja je bila uzrok mnogih neprospavanih noći. Naime njoj je neko stalno prljao fasadu a sada je uspjela da sazna krivca. Irena tvrdi da je njen komšija iz Ulice Brače Tatića odgovoran za uništavanje njene imovine, te da je ova osoba od njenog života napravila apsolutnu noćnu moru. Počinitelj je na kraju identificiran kao 70-godišnji muškarac koji je uljem nanio veliku štetu njenim roletnama, mrežama za komarce i vanjskim zidovima.
Epilog zločina ostaje da se vidi, ali je počinitelj snimljen kamerom. Nakon pregleda snimka, organi za provođenje zakona su uspjeli da razaznaju identitet osobe za koju smo dugo sumnjali, uprkos nedostatku fizičkih dokaza. Video prikazuje osobu kako iz džepa vadi supstancu koja je naknadno iskorištena za oštećenje imovine. Nakon naknadne policijske istrage, slučaj je proslijeđen Osnovnom državnom odvjetništvu. Ovu informaciju potvrdila je Marija Varga, ćerka Irene.
Uprkos Ireninom upornim naporima da ofarba spoljašnjost kuće, prljavština koja je prodrla u nju je bila postojana i nije se mogla ukloniti čak ni upotrebom rastvarača. Iskustvo je ostavilo dubok utisak na moju psihu. Mreža protiv komaraca, premazana uljem i prljavštinom, mlitavo je visila uza zid, pored roletni. Bilo je to uznemirujuće iskušenje. Bezbrojne noći i dani provedeni su u nemiru, nesposobni da nađu utjehu ili predah. Ulje je predstavljalo ogromnu prepreku, koju sam neumorno pokušavao ukloniti dok sam istovremeno prefarbao područje. Nažalost, same roletne su bile nepopravljive, a izgubio sam pojam o broju zamjena koje sam morao kupiti. Suočavanje s emocionalnim stresom je sasvim druga priča. Iako se nadam da je mojoj agoniji došao kraj, strah me i dalje obuzima. Uostalom, ne mogu da znam šta neko drugi misli – podseća me Irena.
Kao profesionalna krojačica, porodica Vandal imala je posebno mjesto u njenom srcu. Čak im je i pomagala u prošlosti, zajedno sa svojim pokojnim mužem koji je bio talentovani slikar. Irena priča da je u svom domu u više navrata sašila nekoliko odijela za muža, pa čak i dizajnirala prekrasnu vjenčanicu za svadbe. Dva para su imala prijateljski odnos, a Irenin muž je Vandalima nudio korisne sugestije za renoviranje doma zbog svog slikarskog iskustva. Međutim, stariju komšinicu para suočila je druga sudbina. Često je bila žrtva vandalizma na spoljašnjosti svoje kuće i često je takve incidente prijavljivala policiji. Nažalost, nikada nije bilo svjedoka koji bi identifikovali počinioca, što je rezultiralo samo prijavom i krivičnom prijavom od strane nadležnih organa. Ovi napadi su se obično dešavali u ponoć, pri čemu je starija žena ostala nezaštićena.
