Iako je život Zlatana Ibrahimovića bio obilježen izazovnim djetinjstvom, njegov nevjerojatan talent i odlučnost doveli su ga do toga da postane jedan od najslavnijih nogometaša današnjice. Unatoč teškom odrastanju, Ibrahimović je postao omiljena javna osoba, poznat po svom izvanrednom smislu za humor. Naravno da ima i mnogo onih koji taj humor ne razumiju p aga smatraju nadmenim.
Priča o njegovim ranim godinama daje značajan uvid u transformaciju krhkog i nezgrapnog mladića u vrlo uspješnog nogometaša svog vremena. Ibrahimovićevo odrastanje bilo je obilježeno poteškoćama, jer je bio jedan od petero braće i sestara koji su živjeli u opasnom stambenom kompleksu smještenom u srcu Malmoa, trećeg po veličini grada u Švedskoj. Nažalost, borio se sa samopouzdanjem zbog svog istaknutog nosa i često je pohađao školu prvenstveno zbog besplatnih obroka. Bio je dodatno ponižen kada je škola dovela specijalnog učitelja za njega, zbog čega se osjećao shrvano i posramljeno.
U svojoj autobiografiji “Ja sam Zlatan” izrazio je želju da prkosi svijetu i dokaže svoj pravi identitet svima koji sumnjaju u njega. Nisam mogao pojmiti mogućnost da bi me netko spriječio u napredovanju. U naselju Rozengard koje se nalazi u Malmou u Švedskoj nisam imao nikoga da me pita kako sam, niti me oslovljava od milja nadimkom „mali Zlatan“. Dok je bio mlađi, iz prve je ruke svjedočio nedostacima visoko cijenjenog švedskog sustava jednakosti. Unatoč tome, uspio je nadvladati prepreke i pobjeći od ograničenja svog odgoja, te je naposljetku postigao uspjeh u živopisnom Parizu unatoč svom skromnom podrijetlu iz geta. U početku je bila raširena nevjerica u moju sposobnost da postignem uspjeh. Ljudi oko mene često su me ogovarali, javno me sramotili i pogrdnim jezikom opisivali me. Zbog moje brbljivosti mnogi su vjerovali da ću neizbježno propasti. Štoviše, mnogi su vjerovali da su moje težnje varljive i neostvarive. Unatoč tome, ustrajao sam kroz svoje borbe i moji su snovi na kraju postali stvarnost. Sada onima koji su sumnjali u mene ne preostaje ništa drugo nego povući svoje prethodne izjave. Dok je dijelio svoju priču, pojedinac je primijetio da je to njegovo najveće postignuće u životu.
U dobi od samo dvije godine roditelji su raskinuli brak. Njegov otac Šefik iz Bijeljine (BiH) radio je kao domar, dok je njegova majka Jurka iz sela Prkos (Hrvatska) neumorno radila 14 sati dnevno kao čistačica kako bi zbrinula Zlatana, njegovu stariju sestru Sanelu, i nekoliko polubraće i sestara, od kojih je jedno nažalost palo u ovisnost o drogama. Zlatan je otkrio da je tijekom njegova djetinjstva njegova obitelj bila osiromašena. Iako su uspjeli skupiti dovoljno sredstava za kupnju kreveta od IKEA-e, nisu si mogli priuštiti njegovu dostavu, pa su ga sami nosili kući. Unatoč tome što je neko vrijeme provodio s majkom, Zlatan je uglavnom živio s ocem. Njegov je otac jednom žrtvovao cijelu svoju plaću kako bi financirao Zlatanovo putovanje u kamp za trening, iako je to značilo da neće imati dovoljno novca da plati stanarinu. Odrastajući u teškoj imigrantskoj zajednici u Malmöu, smještenom u južnoj Švedskoj, moje je djetinjstvo bilo prepuno poteškoća. Bio sam okružen siromašnim obiteljima jugoslavenskog, somalijskog, turskog i poljskog podrijetla. Moji roditelji nisu bili osobito podrška i rijetko su pokazivali bilo kakve emocije. Naša financijska situacija bila je teška i nismo mogli kupiti ni najnužnije stvari. Hladnjak je gotovo uvijek bio prazan, a ja sam često osjećao glad.
Zlatanova majkaJurka bila je poznata po svojoj strogosti prema njemu, pribjegavajući fizičkom kažnjavanju kao sredstvu discipliniranja. Često bi ga tukla velikom drvenom žlicom, a jednom je prilikom njezin udarac bio toliko snažan da je razbio kuhaču. Zlatan je tada dobio zadatak da joj kupi zamjensku kako bi nadoknadio štetu. Ibrahimovićeva obiteljska situacija igrala je značajnu ulogu u njegovoj teškoj prošlosti. Bio je poznat po sudjelovanju u vandalskim djelima poput bacanja ciglama na automobile i krađe iz obližnjih trgovina. Otišao je čak toliko daleko da je svom treneru ukrao bicikl. Nakon ovih incidenata intervenirala je socijalna služba, a on je poslan živjeti s ocem. Srećom po Ibrahimovića, mladi su prepoznali njegov neiskorišteni potencijal i uzeli ga pod svoje vodstvo. Kroz njihovo mentorstvo pronašao je strast za nogometom i ostavio svoje delinkventno ponašanje iza sebe.
