Iva Štrljić proslavila se na raznim poljima. Unatoč tome što je prvenstveno poznata kao glumica, također se okušala u svijetu pisanja, napisala je knjigu i vodila nekoliko emisija. Štoviše, aktivno se bavi politikom. Svoj izniman dar Iva je naslijedila od oca Milana, kojeg mnogi smatraju jednim od najatraktivnijih i najomiljenijih glumaca bivše nacije. Nakon raspada Jugoslavije, Milan se početkom devedesetih vratio u Hrvatsku. O Ivinom odnosu s ocem nije često raspravljala jer je to za nju osjetljivo pitanje. Roditelji su joj se rastali kada je imala 15 godina, a ona je odlučila da ostane živjeti s majkom Slavicom, koja je nekada bila balerina Pozorišta na Terazijama.
Prije nekoliko mjeseci, glumica poznata po ulozi Dijane Erski u “Igri sudbine” i svojoj prepoznatljivoj oproštajnoj šali, sjedila je uz dr. Slavicu Đukić Dejanović na seansi “televizijske terapije”. Tijekom ove sjednice iznijela je brojne detalje koji već duže vrijeme zanimaju javnost. U razgovoru s gospođom Đukić Dejanović jedan se upit izdvojio među ostalima. Pitali su je sjeća li se detalja kad ju je otac pratio u školu, kao i drugih intrigantnih detalja iz mladosti. Glumica je iznijela opažanje da je sklona živopisnom sjećanju određenih mirisa. Podijelila je lijepo sjećanje iz djetinjstva kako joj je otac svake večeri prije spavanja čitao Jesenjinove pjesme, što je ona obožavala. Njezin otac bio je strastveni obožavatelj Jesenjinova djela. Prije polaska u školu gotovo je naučila napamet sve Jesenjinove pjesme, uključujući “Pismo majci”i “Pesmu o keruši”, zahvaljujući očevim recitacijama i podukama.
Okolnost da morate birati između roditelja kada se jedan rastaje od drugog je nevjerojatno nezgodna. To dijete stavlja u poziciju da mora birati između majke i oca, što je nepodnošljivo. U dobi od 15 godina znala sam da će se u meni osjećati krivim do kraja života koji god izbor napravim. Bila sam svjesna da ću, ako odlučim ići s tatom, povrijediti mamu, a ako odlučim ići s mamom, povrijedit ću tatu. Odluka koju sam tada donjela ostala je u meni godinama i od tada nosim teret krivnje sa sobom. Prošla su dva desetljeća otkako smo moj otac i ja posljednji put živjeli zajedno i duboko me povrijedila njegova odsutnost. Situaciju je dodatno otežala činjenica da je on bio taj koji je otišao. Suočavanje s ovom stvarnošću pokazalo se kao značajan izazov.
Sjediti danas ovdje i razgovarati s vama o ovoj bolnoj temi zahtijevalo je prevladavanje niza prepreka. Morala sam skupiti hrabrosti suočiti se s povrijeđenošću koju sam osjećala iznutra, a koja je bila dublja od onoga što sam otkrila drugima. Čeznula sam za nekim kome bih se mogao obratiti u teškim trenucima i pomoći mi da ih prebrodim. Bilo je obeshrabrujuće vidjeti što su drugi mogli pružiti svojoj djeci, ali što nije učinjeno za mene. Ova me spoznaja duboko pogodila. Bilo je posebno bolno čuti kako netko tvrdi da sam dobila priliku zbog očevog utjecaja, dok u stvarnosti nisam dobila ništa od toga. Ivu je prekinula Slavica ispričavši kako joj je otac jednom prilikom rekao da je naslijedila njegov talent za glumu, što od njega smatra svojim najvećim adutom. Također je spomenuo da žive u različitim zemljama, što ograničava njihovu blizinu. Dapače, čak je priznao da nema namjeru s njom stati pred kameru. Iva je izrazila svoje nezadovoljstvo što joj je bolje bez pomoći nekoga tko joj je potreban. Poželjela je da nije u ovoj situaciji i da se ne mora oslanjati na vlastite sposobnosti da bi uspjela. Njen odnos sa ocem je zamršen i nisu često u kontaktu.
