Tijekom 1960-ih i 1970-ih godina Bora Spužić Kvaka važio je za jednog od najpriznatijih i najslavnijih glazbenika narodne glazbe svoga vremena. Njegova smrt ostavila je mnoge njegove obožavatelje ožalošćenima i duboko ožalošćenima.Kvaka je u 34. godini producirao svoj album koji je stekao golemu popularnost, ponajviše zahvaljujući hitu “Pođimo krcmu staru”. Ovaj je album postigao ogroman komercijalni uspjeh, prodan u nevjerojatnih 400 000 primjeraka i zaradio i srebrnu i zlatnu nakladu.
Poznat i voljen pjevač, posjedovao je duboku sposobnost da očara publiku i izazove emocije čak i kod najstoičnijih pojedinaca. Međutim, njegove posljednje godine bile su obilježene golemom borbom. Godine 1997. pretrpio je iscrpljujući moždani udar koji ga je učinio nesposobnim za pjevanje i naposljetku ga je doveo do pada u siromaštvo i tamu. Novinari Sabora posjećivali su ga za to vrijeme u njegovom domu i, unatoč nemogućnosti govora, opširno pisali o Kvakinoj teškoj situaciji. Pravi intervju nije bio moguć, ali potpuni prikaz njegove nesretne situacije može se pronaći u transkribiranom tekstu. U prethodnom razgovoru s novinarom Bora Spužić Kvaka spomenuo je kako nema puno prijatelja koji su glazbenici ili pjevači. On njihovo ponašanje doživljava kao maskirano, ostavljajući ga nesigurnim o tome kakve misli gaje. Kvaka, vješt u prepoznavanju najnijansiranih ljudskih emocija, vjerojatno nije mogao predvidjeti dan kada će i on iskusiti apatiju tih umjetnih izraza na vlastitom licu.
Putovanje kojim čovjek ide u životu može biti nepredvidivo i nepoznato, s odredištem često nepoznatim. Nažalost, teška bolest pogodila je bivšeg boema i vlasnika bara i zatvorila ga u svoj dom. Ovaj čovjek, čije su dirljive izvedbe mogle rasplakati i najvećeg stoičnog pojedinca, ostao je bez riječi iu strahovitoj muci. Njegova desna ruka i noga odbijale su poslušati njegove zapovijedi. U Požarevcu ga mještani koji ga poznaju tek tu i tamo ugledaju kako teško hoda uz pomoć supruge Ranke koja mu je jedini izvor snage i oslonca. Ona za njega ispunjava višestruke uloge, djelujući kao njegova liječnica, njegovateljica i pratilja. Povremeno ga promatrači mogu vidjeti kako sjedi izvan svoje rezidencije, sunčajući se na oštrim sunčevim zrakama, izgubljen u vlastitim sjećanjima i uspomenama.
Najpopularniji narodnjački umjetnik stekao je veliku pozornost svojim kantautorskim i tekstopisnim radom radeći s Bucom Jovanovićem. Njegovo prvo djelo bila je autobiografija pod naslovom “Nesretno djetinjstvo”, nakon koje je uslijedila potresna pjesma posvećena majci pod nazivom “Zašto, majko, nisi vječna”. Zatim je producirao nekoliko hitova koji su osvojili top liste, uključujući “Najteže je, prijatelju”, “Nezahvalna žena”, “Najljepša uspomena” i “Nevjerna ljubav”.Kvaka se 1956. oženio Jelicom, koja mu je rodila kćer Svetlanu prije naglog raspada braka. Samo dva mjeseca nakon Svetlaninog rođenja, Bora i Jelica su se rastali, a Borina majka Olga preuzela je starateljstvo nad malim djetetom.Nakon toga se ženi Verom – ženom koju je sreo u kafani Novi Beograd. Iste godine doživio je i izdavanje svoje prve ploče i drugi razvod, koji se dogodio gotovo istovremeno. Nastupao je u Domu vojske u Pančevu. Danas se Kvake sjećaju samo oni dosta stariji.
