Tokom niza godina, posvetili su se marljivom radu, štedljivosti i na kraju se vratili u svoje mjesto porijekla, selo Draginje, sa svim svojim nagomilanim blagostanjem. Ovi radnici migranti uživaju u životu u raskoši, posjedujući sve što požele, jer novac može zadovoljiti svaku zamislivu želju ili potrebu. Smešteno na pola puta između Šapca i Valjeva, ovo mesto se izdvaja po svojoj jedinstvenoj karakteristici: otprilike jedna trećina njegovih stanovnika su radnici migranti koji su godinama radili u zemljama poput Austrije, Italije i Nemačke. Ovi vrijedni pojedinci marljivo štede svoju zaradu i reinvestiraju većinu svojih sredstava u nekretnine u svom rodnom gradu.
Većina rezidencija u Draginju je izgrađena od bijelog kamena. Ove kuće odlikuju se fasadama ukrašenim gipsanim ukrasima u obliku lavova, konja, labudova i sokola, dajući selu poseban identitet. Međutim, stanovnici tvrde da ova estetika postepeno gubi popularnost. Mnogi stanari uklanjaju ove ukrase i umjesto njih biraju zavjese “Luis Viton”, pločice “Versace” i kuhinjske elemente, brendirane sofe, ogledala i ormare, kako prenosi Mondo.
Novinari su dočekani u domovima mještana, koji su s ponosom pokazali svoja postignuća nakon godina vrijednog rada u inostranstvu. Putnici koji prolaze kroz selo u opštini Koceljeva nisu mogli da zastanu i začude se upečatljivom nizu kuća. Mnoge od ovih rezidencija imale su veliku kvadraturu i prostrana dvorišta ograđena visokim ogradama. Novinare je vodila Slađana Damjanović, njegovateljica na ovoj lokaciji, da obiđu nekoliko kuća u kojima su prvenstveno bile starije žene, dok su članovi njihovih porodica boravili u Beču.
Prije nekoliko decenija, romski koordinator u selu sagradio je prvu kuću ukrašenu kitnjastim ukrasima i gipsanim lavovima. To je pokrenulo trend, koji je doveo do izgradnje sličnih kuća od strane drugih u zajednici. Trenutno pojedinci bijeli kamen zamjenjuju fasadama, pri čemu je najpopularnija opcija sjajna, jer stvara blistav efekat kada sunce obasja kuću. Značajna ulaganja se ulažu u ograde od kovanog gvožđa, a svaka košta oko 15.000 evra. Najpoželjniji izbor vozila među stanarima su džipovi marke “mercedes” i “bmv”. Za njih je ključno da imaju poznate brendove za svoje zavjese, pločice i namještaj. Iako u ovim kućama provode samo deset dana godišnje, žele imati bazen u svom dvorištu. Sve ove artikle uvoze iz Austrije, što ima značajne troškove. Slađana objašnjava da im je namjera da pokažu svoj životni stil i pokažu svoja dostignuća. Slađana objašnjava da su se preferencije Roma vremenom razvijale. Umjesto traženja zlatnih ukrasa, oni sada daju prioritet kupovini vrhunske odjeće od međunarodno priznatih brendova. Kada je u pitanju nakit, Slađana napominje da je prednost belo zlato. Ipak vlasnici jako malo vremena provode u svojim vilama jer ne žive u Srbiji.
