Nakon što je proslavljena spisateljica Isidora Bjelica izgubila dugogodišnju bitku s rakom, obiteljska kuća u kojoj je živjela sa suprugom Nebojšom Pajkićem i djecom Lavom i Vilom sada je vječno prožeta osjećajem tuge. Njen suprug je nedavno smogao snage da se ponovo posveti poslu što njihovu djecu veoma raduje.

Iako se Isidora hrabro borila protiv iscrpljujuće bolesti, njezina nepokolebljiva odlučnost i nesalomljivi duh nisu mogli nadvladati okrutnu ruku sudbine. Unatoč njezinim naporima, na kraju je podlegla bolesti, ostavljajući svoje voljene da se bore da se pomire s gubitkom ove izuzetne žene koja je odbijala odustati do gorkog kraja. U stanu svojih roditelja Isidora je izdahnula. Dom u kojem je nekoć dijelila obroke i razgovore s najdražima ostaje nepromijenjen, sa svim predmetima i stvarima točno onakvima kakve ih je ostavila, čuvajući uspomene na male izlete i velike ideje.

Očito je da dom Isidore Bjelice, osebujne spisateljice, odražava njenu jedinstvenu osobnost. Njezin osebujni stil vidljiv je kroz cijeli prostor, s detaljima i umjetničkim djelima raspršenim po cijelom prostoru. Namještaj u domu također je moderan i dominira prostorom. Umjetničke slike u okvirima prekrivaju zidove, a knjige zauzimaju svaki kutak sobe. Isidorina strast za ljepotom i umjetnošću očituje se u načinu na koji se okružuje i jednim i drugim. Parket, tamno smeđe nijanse, krasi nekoliko tepiha jedinstvenog dizajna. Stolice, od kojih sve imaju jastuke za dodatnu udobnost, odaju atmosferu opuštenosti i lakoće. Lampa visi iznad jednog od stolaca, što ga čini idealnim mjestom za uživanje u dobrom čitanju.

Iako nije prošlo dugo otkako je umrla, čini se kao da je prošla cijela vječnost. Kako bismo očuvali sjećanje na nju, često po kući posipamo nekoliko kapi njezinog omiljenog parfema u nadi da ćemo osjetiti njezinu prisutnost. Sve u stanu podsjeća na nju, od suvenira koje je donijela s putovanja do knjiga i šešira koje je ostavila. Sačuvali smo sve točno onako kako je ona ostavila, svaki predmet ima svoje posebne uspomene. Gdje god da pogledamo, uvijek postoji nešto što nas podsjeća na nju. Lav, njezin sin, rekao je u intervjuu šest mjeseci nakon Isidorine smrti da sve u njihovom domu ima priču za ispričati o njoj.