Bosna i Hercegovina je u drugoj polovini 20. stoljeća dala značajnog književnika Mehmeda Mešu Selimovića. Njegova djela su i danas jako popularna posebno Tvrđava i Derviš i smrt. Bio je istaknuti član Srpske akademije nauka i umjetnosti, a unatoč pripadnosti drugoj vjerskoj skupini, do smrti se izjašnjavao kao Srbin. Ovaj ključni aspekt njegova života prikazan je u anegdoti o njemu.
Rođen je 26. aprila 1910. godine u Tuzli, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Studij srpsko-hrvatskog jezika i jugoslavenske književnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu upisao je 1930. godine. Diplomirao je 1934. godine, a od 1935. do 1941. godine predaje u Građanskoj školi. Nakon toga imenovan je za kao suplent u Realnoj gimnaziji u Tuzli 1936. godine.
Prema riječima Mešine supruge, žene čiji je otac bio general u Kraljevini Jugoslaviji, Bosna nije prihvatila Mešu jer je odbijao promijeniti sebe i svoje puteve. Unatoč tome, ona je i dalje bila žestoko odana Meši i njegovom zanatu i jasno je dala do znanja da je voljna pratiti ga do kraja svijeta. Ona se zvala Daroslava Darka Božić, a vjerojatno će zbog njezine nepokolebljive podrške Meša uskoro ispisati riječi “Tko promaši ljubav, promaši život”. Mešina ljubav prema Dari bila je toliko duboka da je postao nesvjestan svoje okoline. Bio je uvjeren da je ona božanski blagoslov namijenjen njemu i samo njemu.
Tijekom događanja u zagrebačkom Book Corneru, Meši Selimoviću organizatori su postavili pitanje za koje su očekivali da će ga isprovocirati. Pitali su ih zašto se on, Mehmed Selimović, izjašnjava kao Srbin. Cijela je dvorana utihnula nakon što je mirno, gotovo refleksno, odgovorio ovim riječima – “Prije 1941. sam se ne razmišljajući o tome izjašnjavao kao Srbin, ali nisam znao zašto. Nakon 1941. dobio sam uvid u svoj identitet i razloge koji stoje iza toga i sad znam zašto..