Živorad Nikolić, poznati voditelj proslavljene emisije “Žikina šarenica”, sada uživa u penzionerskim danima. Više nije sputan prethodnom pozicijom, i dalje je vrlo aktivan i trenutno se bavi raznim strastima za koje nije imao vremena tijekom svog mandata na televiziji. Posebno je pisanje postalo jedna od njegovih omiljenih aktivnosti. Iako je poznat po svojim povremenim gafovima, nikada se nije skandalozno ponašao i uvijek ima vedro ponašanje. Tijekom jedne epizode čak je podijelio i iznenađujuće iskustvo iz svog prvog braka. Žika se u ovom slučaju proveo kao bos po trnju što je i sam priznao.
Točnije, Žikina naklonost bila je vezana za kolegicu iz srednje škole, s kojom se na kraju i vjenčao tijekom četvrte godine fakulteta. Par je čak u svoje živote uveo kćer Ružicu. Tragično, njihova je romansa došla do nepredviđenog završetka. Doživio sam situaciju u kojoj su me žena i njen ljubavnik čekali na mom pragu i krenuli s razbijanjem. Zaključali su vrata za sobom i dok sam pozvonio, dočekao sam snažan udarac šakom u nos. U tom trenutku sam bio izjedan od bijesa i da sam ih sreo na ulici izvan označenog pješačkog prijelaza, pregazio bih ih. Srećom, moj bijes se brzo rasplinuo. Šarenica je ispričao da je njegova prva supruga izrazila želju za razvodom, ali je odbila napustiti zajednički stan.
Uprkos nemilom događaju, Žika priznaje da je njegova vjera u ljubav ostala nepokolebljiva. Naime, već nekoliko desetljeća uživa u skladnom braku sa suprugom Zoranom Nedić. Iako je po struci ekonomistica i ne voli javne nastupe, uživa u kuhanju raznih delicija i kvalitetnom druženju sa svojim najdražima. Ipak, Žika najviše vjeruje supruzi i njene savjete cijeni iznad svih ostalih. Unatoč tome što su zajedno već 34 godine, svoju ljubav prema njoj još uvijek često potvrđuje skladanjem vlastitih pjesama.
Popularni voditelj često napominje da je njihov susret na tramvajskoj stanici bio slučajan, jer su se toga dana tri puta ukrstili. Ugledavši Zoranu, voditelj joj je odmah prišao i srdačno je pozvao na kavu. Od tada su njih dvoje postali nerazdvojni. Bio je to slučajan susret koji nas je spojio 24. srpnja 1988. godine na tramvajskoj stanici. Dok sam čekao tramvaj za Kalemegdan, slučajno sam sreo Zoranu koja je propustila tramvaj s Novog Beograda i sišla na istoj stanici kao i ja. Podijelili smo smijeh i otišli svatko svojim putem. Kasnije u toku dana sudbina se ponovo umešala jer smo se našli na Kalemegdanu, ja sam radio na „Poselu“, a ona i njeni prijatelji su večerali u restoranu KK Crvena zvezda. Slučajna slučajnost dovela je do našeg trećeg susreta istog dana, kako se Nikolić prisjetio u intervjuu. Datum 24. srpnja 1988. godine ostao nam je urezan u sjećanje.
