U Srbiji svaki pogreb prate drugačiji običaji. To je zbog jedinstvenih navika i rituala koji su specifični za svaku regiju. Povijesno gledano, pojedinci su obično umirali kod kuće, zbog čega su pogrebni običaji i tradicije bili blisko povezani s gubitkom voljene osobe.
U određenim je regijama običaj da svi članovi obitelji ostanu budni kad nastupi smrt. Ova tradicija proizlazi iz vjerovanja da je smrt slična snu i da postoji percipirani rizik da bi preminuli mogli susresti nekoga ko je zaspao, što bi rezultiralo njihovom vlastitom smrću.
Osim toga, vjeruje se da ako osoba umre otvorenih očiju, ista će sudbina dočekati i prvu osobu koja je ugleda. Čim osoba umre, običaj je pokriti sva ogledala u kućanstvu. To se radi kako bi se spriječilo da duh pokojnika uđe u ogledalo i ostane među živima.
Osim toga, sav namještaj, uključujući posuđe, preokreće se kao dio ovog rituala. Voda u kojoj se pokojnici kupaju smatra se zagađenom. Ne samo da posjeduje sposobnost nanošenja štete, već također ima potencijal donijeti nesreću onima ispred čijih domova se prospe.
Tijelo pokojnika predstavlja opasnost i za životinje i za biljke, zbog čega je nužno izbjegavati prolazak pogrebne povorke kroz polja, livade ili stada. Nasuprot tome, postoji vjerovanje koje bolest pripisuje demonskom porijeklu. Zbog toga pojedinci dovode svoju bolesnu djecu pred povorku, u nadi da će se patnja prenijeti na pokojnika.