Ispovijesti poput ove su na žalost sve češće u posljednje vrijeme. Priča o leskovačkom bračnom paru šokirala je cijelu Srbiju. Mnogi su odgovorili s krajnjom nevjericom, jer nisu mogli pojmiti da bi se njihovi potomci tako ponašali prema svojim roditeljima koji su im omogućili tako raskošan život. Cvetkovići su četiri desetljeća radili u Njemačkoj, nadajući se da će svojim potomcima osigurati uspješnu budućnost. Nikada nisu očekivali da će njihovo potomstvo proći kroz najteže zamislive okolnosti. Nakon što su utvrdili da žele raditi u inozemstvu sa svoja dva sina pubertetlije i kćeri, obitelj Cvetković je postigla dogovor da im baka i djed po ocu čuvaju djecu u Srbiji. Financijska stabilnost obitelji znatno je porasla, što je omogućilo česte posjete domovini u slobodno vrijeme.
Kako su sinovi postali punoljetni, a roditelji skupili dovoljno ušteđevine, sagradili su im kuće koje su ličile na vile i nabavili im stan duž crnogorske obale. Osim toga, kćerku su velikodušno darivali bogatim mirazom, koji je uključivao novi BMW, namještenu spavaću sobu i druge svadbene poklone, piše Jugmedia.rs.Ljubav u obitelji je cvjetala i sve je bilo spokojno, no svemu je tome došao kraj odlaskom S. Cvetkovića. Neočekivano, tragedija je pogodila životnu partnericu glavne junakinje na način koji ona nikada nije mogla zamisliti. Bračni par vratio se u domovinu kako bi s unucima i praunucima uživao u plodovima svog rada, no samo mjesec dana kasnije S. Cvetković je preminuo. Iako je imao više od osamdeset godina, ostao je zdrav kao dren, ali se, nažalost, borio s demencijom. Tek što se stegnuo stisak zaborava, djeci je neočekivano uručen ugovor o doživotnoj skrbi. No, zapravo su S. Cvetković i njegova supruga bili ti koji su se savjesno brinuli za svoju djecu kroz njihove pozne godine. U samom ugovoru detaljno je navedeno ravnomjerno oporučenje svih nekretnina i pokretnina obojici sinova kao dar S. Cvetkovića.
Prema riječima odvjetnika Igora Stamenkovića, uobičajena je praksa da se ugovorom o doživotnom uzdržavanju netko oduzima od primanja nasljedstva. Ovaj pravni dokument vrlo je teško osporiti na sudu, što ga čini popularnim izborom za one koji žele isključiti određenu osobu iz nasljeđivanja imovine svojih roditelja. U konkretnom slučaju, smatra se da je svrha takvog dogovora bila spriječiti da sestra dobije bilo kakav dio nasljedstva. Izostavljanje ženskog djeteta iz ugovora, čak i za nešto malo kao što je jedan jorgan, stvar je egoizma i nerazumijevanja. Iako je Leskov i južnjaci nazivaju “tuđom kućom”, ona nije inherentno tragična.
Žalosna je i neobična činjenica koju čak i pravni stručnjaci i socijalni radnici smatraju zbunjujućom – autorov supružnik nije bio priznat u ugovoru koji su oni sačinili.Uz kuću našeg sina sagradili smo za sebe manju zgradu koja je bila spojena s njegovom kućom. Ova građevina je bila skromne veličine, sadržavala je mali hodnik, kuhinju, kupaonicu, dnevnu sobu i spavaću sobu. “Nismo više morali biti sami, niti smo morali brinuti hoćemo li djeci biti dosadni kad smo se preselili u Srbiju”, jada se u tužnoj ispovijesti supruga S. Cvetkovića. Odlučila je ostati anonimna kako bi izbjegla buduće prepirke sa sinovima i kako bi spriječila ismijavanje javnosti.
