Romi i njihova kultura su sastavni dio Balkana, pa bi trebalo biti poznato ime ove pjevačice. Ljiljana Petrović Butler izronila je kao istaknuta ličnost na području romske glazbe s ovih prostora, postigavši golemo priznanje i trijumf u svjetskim razmjerima. U dobi od dvanaest godina imala je svoj inauguracijski nastup, zauzevši mjesto svoje bolesne majke. Ne samo da je kao djevojka debitirala na pozornici iu lokalnoj konobi, Ljiljana je rano prigrlila i majčinstvo.
Rano sazrijevanje cigana je tužna stvarnost s kojom se suočavamo. Osobno sam postala majka s četrnaest godina, dok je moj prvi suprug imao tek šesnaest godina. Usred igara skrivača s djecom u podzemnim prostorima, zatekla sam se u jutarnjim satima, rađajući. Od fizičkog napora pukao mi je vodenjak, kako je ispričala. Često je spominjala da je svoje osnovno školovanje stekla u baru, što je često naglašavala. Unatoč njezinom širokom priznanju i ogromnoj popularnosti, osobno je iskusila slučajeve rasizma, o kojima je otvoreno govorila i o njima raspravljala.
Moju su mamu nebrojeno puta etiketirali kao ciganku, počevši od kolegica pa ustrajno i nakon toga. Primjeri uključuju fraze poput: “Zašto se ova ciganka pojavljuje svaki dan na televiziji?” Kroz povijest, Romi su neprestano podnosili nepoštivanje i mi moramo snositi dio odgovornosti za takvo zlostavljanje. Imali smo sredstava za kupanje i održavanje osobne higijene, jer je pokojni Tito svima dao sapun i vodu. Međutim, kao nacija bez posvećene zemlje ili države, prihvatili smo nomadski način života, često zanemarujući čistoću. Ljiljana je jednom primijetila: „Mi smo lutalice koje više vole ostati neoprane i to moramo priznati.
Kao urbanom stanovniku nedostaje mi znanje jezika romske zajednice. Zbog toga često postajem predmetom zabave igana zbog svoje nesposobnosti da komuniciram na njihovom materinjem jeziku. Dok donekle mogu razumjeti njihov jezik, mučim se s verbalnim izražavanjem. Moje rodno mesto je Beograd, glavni grad. Osim toga, hrvatsko nasljeđe posjedujem preko svoje majke, koja je iz Zagreba, i još uvijek održavam veze s rodbinom koja tamo živi. Isto tako, i moj otac je bio rođeni Beograđanin. Veoma volim Beograd, jer je to grad mog rođenja i mesto gde želim da provedem ceo život.
Kada je postala svjesna neizbježnog sukoba na području bivše Jugoslavije, pjevačica je donijela odluku da zajedno sa svojom djecom potraži utočište u Njemačkoj. Kada je stigla tamo, nije oklijevala prihvatiti bilo kakvu priliku za zaposlenje koja joj se ukazala, čak je u jednom trenutku pribjegla zadatku čišćenja zahoda. U to ratno vrijeme našao sam se u teškoj situaciji da sam morala čistiti zahode. Bilo mi je to neugodno iskustvo. Međutim, imala sam jasan cilj na umu: nadvladati vlastite osobne borbe i žudnju za nečim boljim. Ulozi su bili veliki – ili ćemo uspjeti zajedno ili ćemo svi propasti. Svoje dužnosti obavljala sam bez imalo srama, marljivo i pošteno”, rekla je Ljiljana.
Nakon što je dugo živjela u neznanju, Dragi Šestić, producent i menadžer, otkrio ju je u Dusseldorfu. On ju je nagovorio da producira album za nizozemsku producentsku kuću. Nakon toga, Ljiljanina karijera doživljava preporod kada počinje nastupati u prestižnim europskim koncertnim prostorima. Smatrala je to svojom drugom karijerom, a početna je bila na pub sceni. U 66. godini života Ljiljana Petrović Buttler preminula je u bolnici u Amsterdamu 26. travnja 2010. nakon kratke, ali izazovne borbe s rakom.