Pogrebni običaji razlikuju se od regije do regije, pri čemu neke kulture ostavljaju novac na lijesu pokojnika, dok druge ostavljaju hranu na groblju ili puštaju glazbu tijekom ispraćaja. Običaj nošenja crnine za žaljenje zbog gubitka voljene osobe postao je tradicija koja simbolizira i poštovanje i sjećanje na preminule. Iako ovaj običaj potječe iz rimskog doba, mnogi ljudi nisu sigurni koliko dugo trebaju nositi crno.  U nekim dijelovima Srbije rnina se nosi pola godine a u nekim godinu. Odgovor na ovo pitanje dala je etnologinja Jasna Jojić.

 

Tradicionalno, postoje određene smjernice za odjeću za žalovanje na temelju stupnja odvojenosti od pokojnika. Ljudi koji nisu članovi uže obitelji obično nose sve crno četrdeset dana ili samo jedan dodatak, poput marame za glavu za žene ili marame za muškarce. Međutim, obitelj može odlučiti produljiti razdoblje žalosti. Najbliži rođaci obično nose crno najmanje godinu dana, a majke koje su izgubile sinove mogu ga nositi i do sedam godina. Neki čak odluče nositi crno do kraja života, iako je to osobna odluka. O ovim običajima govorila je Jasna Jojić u emisiji “150 minuta” na Prvoj, ističući da se ti vremenski periodi duboko poštuju. Također je primijetila da mnogi mladi ljudi danas odbacuju tradiciju nošenja crnine.

Kako vrijeme prolazi, mlađe generacije sve su manje sklone oblačenju u crno i sklonije su tugovanju na isti način na koji su to radili naši preci, a to je bilo sa živim i jarkim bojama, uglavnom u bijeloj boji. Zapisi pokazuju da se u Srbiji do 13. stoljeća održavala tradicija koja se i danas koristi u Indiji. Pretpostavlja se da svi običaji i praznovjerja potječu iz Indije zbog njezina statusa najstarije civilizacije. Upravo zbog toga se nosila bijela odjeća. Pritužbe na tamnu crnu boju počele su se pojavljivati ​​još u 15. stoljeću, ali imam dojam da se mlađa generacija trenutno bori protiv te norme i smatra da se radi o duhu, a ne o odjeći”, rekla je Jasna Jojić.

Prema riječima etnologinje Prve Jasne Jojić, tradicija je uglavnom ostala nepromijenjena. Pogrebni obred smatra se jednim od najvažnijih događaja u ljudskom životu, treći je po važnosti nakon rođenja i vjenčanja, a prvi po važnosti. Jojić je istaknuo potrebu da se dženaza održi na visokoj razini.