2006. godine u 82. godini života preminula je Ljubica Adžović, poznata po ulogama u kultnim filmovima Emira Kusturice “Dom za vješanje” i “Crna mačka, bijeli mačor”. Njne život i karijeru oblikovali su niz jedinstvenih događaja, a njen doprinos filmskoj industriji ostavio je neizbrisiv trag na domaćoj kinematografskoj sceni. Ljubica je rođena u Crnoj Gori, ali sudbina ju je na kraju navela da put ukrsti s Emirom Kusturicom. Proslavljeni redatelj otkrio je Ljubicu u romskoj nastambi koja se nalazi u gradiću Zaogradu, koji se nalazi u neposrednoj blizini Sutomora. Kusturica je odmah bio očaran Ljubičinim urođenim talentom i magnetizmom te ju je odlučio angažovati u svojim filmovima. Naposljetku, Kusturica je bio taj koji je Ljubicu Adžović uveo u svijet kinematografije, zbog čega je ona prema njemu osjećala neizmjernu zahvalnost.
Nakon utjelovljenja lika “babe Ciganke” u filmu “Dom za vješanje”, Ljubičina karijera značajno se zaokretala. Njezin portret bio je toliko autentičan da je preko noći postala zvijezda, osvojivši i publiku i kritiku. Zbog njenog neosporivog talenta mnogi je smatraju iskusnom profesionalkom. Godine 1992. Ljubica je nagrađena nagradom za svoj nastup na filmskom festivalu u Cannesu. Nakon ostvarenja, Ljubica se pojavila u Kusturičinom ostvarenju pod naslovom „Crna mačka, beli mačor“. Tijekom snimanja ovog filma kolegicu Branku Katić nazivala je “pravom unukom”. Veza koju su dijelili bila je duboka i iskrena, što je dodatno potvrdilo Ljubičinu sposobnost stvaranja autentičnih persona. Ljubica Adžović, renomirana osoba filmske industrije, iznenađujuće se odlučila vratiti svojoj prošloj profesiji. Vratila se čitanju tarot karata na plaži u Sutomoru, što je uzburkalo javnost i potaknulo brojne priče o njenom privatnom životu.
U jednom određenom razdoblju kružile su glasine da je pobjegla u Francusku 2001. godine. Razlog njezina odlaska navodno su bile navodne prijetnje mafije, koji su od nje navodno tražili novac. Prema njezinom iskazu, koji su prenijeli francuski mediji, napustila je Crnu Goru i uputila se u Albaniju da bi preko Italije konačno stigla u Lyon. Otprilike godinu dana prije smrti, vratila se u svoje mjesto porijekla. U životu je rodila devetero djece, no točan broj njezinih unučadi i praunučadi ostao je misterij. Njezino putovanje obilježeno je brojnim neočekivanim događajima, zagonetnim stazama i neotkrivenim informacijama. Nakon niza neobičnih događaja, dogodio se još jedan neočekivani obrat. Ljubica Adžović optužena je za umiješanost u nedozvoljenu trgovinu malom djecom. Ova je objava šokirala Crnu Goru, no ubrzo se otkrilo da glumica dijeli svoje ime s još jednom osobom koja je bila umiješana u zločin. Nažalost, nedugo nakon rasvjetljavanja ovog slučaja zamjene identiteta, 23. svibnja 2006. godine, nakon kraće bolesti, preminula je Ljubica Adžović.
Nakon smrti Ljubice Adžović, Emir Kusturica, koji je s njom bio u bliskim odnosima, izrazio je duboku tugu. Prisjetio se vremena kada je s njom radio na “Dom za vješanje” i “Crne mačke, bijele mačke”, koje je opisao kao najuzbudljivija iskustva u svojoj karijeri. Pohvalio je Ljubičin izniman talent i istaknuo da je svaki zajednički trenutak na setu za njega kao redatelja neprocjenjiv. Redatelj Kusturica izrazio je divljenje prema pokojnoj Ljubici, zaista jedinstvenoj i darovitoj osobi. Suradnja između njih dvojice bila je izvor čiste radosti i zadovoljstva za Kusturicu, jer je svaki snimljeni kadar bio jedinstveno i neusporedivo iskustvo. Kusturica duboko žali zbog Ljubičine smrti. I nakon njene smrti ostale su brojne kontroverze vezane za nju.