Semir Hadžić, mladić koji je odrastao u dječjem domu na Bjelavama u Bosni i Hercegovini, i godinama nakon izlaska iz doma nastavlja se suočavati s izazovima stereotipa i diskriminacije.
Ove poteškoće posebno su usmjerene na djecu bez roditeljske skrbi i one koji su odrasli u sličnim ustanovama. Ostavljen kao dojenče u rodilištu, naknadno je samo sedam dana nakon rođenja prebačen u Dom Bjelave.
U okviru ove ustanove završio je osnovno i srednje obrazovanje. Bilo je to i u Domu Bjelave gdje je dobio ime, a prezime je dobio po majci. Prema njegovim riječima, njegovi prvi koraci i prve riječi izgovoreni su upravo u krugu tog domaćinstva.
Hadžić otkriva da ima brata s majčine strane, kao i dvoje sestara s očeve strane. Zanimljivo, priznaje da ih ne poznaje. Kad je napunio 18 godina, njegova jedina želja bila je ponovno se sastati s majkom, želja koja mu se na kraju ispunila.
Ovaj ponovni susret opisuje kao najdragocjeniji dar jer je njegova majka pristala na susret s njim i izrazila vlastitu želju za tim susretom. Susret je bio ispunjen ogromnim emocijama i suzama.
Semir se sa žaljenjem prisjeća kako se pokajao što su ga prevarile lažne suze, lažni osmijeh i lažni zagrljaj. Razmišlja o činjenici da nikada neće dobiti odgovore na bezbrojna pitanja koja su ga mučila.
Nakon susreta s majkom, razabrao je neiskrene suze i krivotvorene osjećaje, zbog čega je na kraju požalio zbog svoje odluke da je potraži. Naknadno je izrazio želju da upozna oca, a u videu ispod pogledajte kako je i to prošlo:
