Jugoslavija je imala veliki broj talentovanih glumaca i glumica koji su igrali u velikim filmskim ostvarenjima. Edita Majić plijenila je pozornost svojim zadivljujućim talentom i ljepotom te je ostvarila uspješnu karijeru u filmskoj industriji. Ali prije otprilike dva desetljeća donijela je odluku napustiti taj svijet iza sebe. Od tada boravi u samostanu sv. Josipa u Avili u Španjolskoj, gdje postaje redovnica karmelićanka. Kao što je ranije spomenuto, ona i njezine kolegice redovnice vode strog život u samostanu, pridržavajući se strogih uvjeta.

Pojedinci su bez obuće i borave unutar samostana. Nemaju grijanja ni tople vode u svojim komorama i spavaju na slamnatim krevetima unutar malih ćelija. Veći dio godine provode u stanju posta i molitve. Godine 2003. jedna hrvatska glumica svoju je transformaciju opisala kao iznenadni, neočekivani dar ljubavi od Boga. Dogodilo se munjevito, ulivši se u njezino biće potpuno, neodoljivo i bez upozorenja. Sve joj je postalo jasno i dobila je odgovore na sva pitanja. Iznenadna odluka  da digne ruke od svega u Hrvatskoj ostavila je u šoku javnost. Ova je odluka donesena naizgled preko noći, ne ostavljajući jasno razumijevanje zašto je donesena. Mani Gotovac, spisateljica koja je surađivala s Editom, svojedobno je izjavila da je glumica teško izlazila iz nezadovoljavajuće ljubavne veze. Prema Gotovčevim riječima, Edita je čak posezala za heroinom kao sredstvom za bijeg od stvarnosti. Glumičina obitelj i najbliži prijatelji odbacili su optužbe na njezin račun. Nakon što je čula ove tvrdnje, Edita je odgovorila pismom iz Avile u kojem navodi da su te optužbe netočne. Osim toga, pojasnila je da ona i Mani nikada nisu bile prijateljice, pa se stoga pisac koji je iznio ove optužbe ne može smatrati pouzdanim izvorom.

Edita je u jednom intervjuu ispričala okolnosti svog posjeta karmelićankama. Na njezinu odluku o tome utjecalo je njezino nezadovoljstvo plitkošću dosadašnjeg načina života.Nakon što je napustila samostan, odlučila je živjeti drugdje i posvetiti se služenju Bogu.U vrijeme ispitivanja, Edita je razmišljala o svrsi postojanja. Pitala je: “Koji je razlog za život?” Ako je taj razlog isključivo vanjski, proživjeti nekoliko godina na lijep način i potom nestati u ništavilu, s raspadajućim tijelom u hladnom grobu, onda je možda bolje da uopće ne postoji. Edita je također spomenula da je u tom razdoblju kontemplacije doživjela duhovni poziv.“Čin odbijanja njega uvijek je opcija, ali za one koji su iskusili Božju ljubav, odbijanje Božjeg poziva postaje nevjerojatno”, potvrdila je.

Godine 2017. sestra Edita je odlučila potpunije se posvetiti Bogu, te je izabrala živjeti u pustinji izvan samostana. Tijekom rujna 2017. Jadranka, majka jglumice, progovorila je o sudbini svoje kćeri i otkrila jedan detalj. Ovaj detalj je da je njezina kći odlučila otići u pustinju i voditi život u samoći kao pustinjak. Jadranka je ispričala da je dulje vrijeme osjećala da joj Bog daje nekonvencionalniji i radikalniji način života. Od samog početka bila je sigurna u kojem smjeru treba krenuti – život u samoći u samoti. Jadranka je otkrila da osoba koja je prihvatila ovaj pustinjački život boravi u zabačenom i pustom kraju daleko od civilizacije, dane provodi u potpunoj izolaciji.