Vanja Milošević, poznati beogradski ginekolog, trenutna je ljubav vesele i zadovoljne pjevačice Snežane Đurišić.  Ona ima ispunjen ljubavni život a i karijera joj jako dobro ide. Međutim, njezino trenutno radosno stanje u oštroj je suprotnosti s agonijom koju je proživjela prije četiri godine. Gubitak supruga bio je iznenadan i poražavajući i trebala joj je puna godina da se pomiri s tragedijom i kako treba tuguje. Snežana je 36 godina provela kao supruga Slobodana Gvozdenovića, harmonikaša. U početku joj se nije svidio pri prvom susretu. Međutim, bio je uporan u svojoj potrazi i na kraju je pridobio njezinu naklonost. Vjenčali su se kada je Snežana imala samo 18 godina. S vremenom su zasnovali obitelj i dobili kćer Maju i sina Marka.

Iako su nakon 11 godina zajedničkog života proživjeli krizu usamljeništva, njihov brak ostao je čvrst. Uspjeli su svladati prepreku i nastavili su živjeti radosno sve do neočekivane smrti supruga 2013. Tragedija se dogodila u Beču, gdje je pjevačica trebala nastupiti. Ishod je bio užasno okrutan. Odvezao me do mjesta gdje sam trebala nastupiti. Još uvijek se sjećam načina na koji me pogledao, kao da je znao što slijedi. Rekao mi je da “ostanem u kontaktu”  i da mu se javim kada završim. Da stvar bude složenija, naša su djeca upravo u tom trenutku bila na svadbi.

Noć uoči tragedije mirno je razgovarao sa mnom i rekao da će, ako sve bude u redu, on, kao stariji, prvi otići s ovog svijeta. Tražio je da obećam da neću prestati pjevati. Međutim, sljedeće večeri ga nije bilo. Uvjerena sam da je predosjećao što će se dogoditi. Moja su djeca bila moj oslonac u tom razdoblju, iako to možda nisu shvaćali. Unatoč činjenici da nam mogu izazvati strah i stalnu tjeskobu, oni nam kroz ljubav pružaju snagu u trenucima naše najveće slabosti. Snežana je bila u depresiji nakon ovog značajnog gubitka.

Činilo se da se težina cijelog mog postojanja srušila na mene. Svaki spomen imena moga supruga izazivao je u meni nekontrolirani plač cijelu godinu. Znala sam da moram pričekati dok se ne smirim prije nego što pokušam krenuti naprijed. Na kraju me kolega koji je prošao kroz slično iskustvo uputio na vjerskog vođu. Naoružana ovim novostečenim znanjem, čekala sam oko mjesec dana dok me nije pogodio novi val tuge. Nazvala sam redovnika na telefon oko 22 sata te večeri, i iako se ne sjećam puno razgovora, zanimljivo je primijetiti da sam nakon toga osjetila olakšanje. Išla sam i kod psihologa i nakon godinu dana sam shvatila da sam konačno postigla osjećaj oslobođenja – ispričala je jednom prilikom pjevačica.